Kijev – Cicvarići – Jurići – Bajani

Nesretni europski i svjetski vrtlog Drugog svj. rata uvukao je u svoje vrzino kolo i žitelje Kijeva, kao što je uvukao i cijelu Hrvatsku. Rat će otjerati mnoge kijevske obitelji u progonstvo i zbjegove kojekuda po tadašnjoj Hrvatskoj (Virovitica, Suhopolje, Slavonski Brod, Čalma, Sr. Mitrovica itd.), a najviše ih se iselilo 1942. godine. Tijekom rata kuće su im bile popaljene uglavnom od partizana, a stočni fond uništen i opljačkan uglavnom od četnika.

U Kijev je 1944. godine, upala partizanska  IX. divizija. Slično kao i točno godinu dana ranije, tj. na Svetu Anu 1943., ponovno su u selo upali partizani i u svojoj mržnji tom su prigodom ubili više kijevskih civila, uglavnom nemoćne starce i žene. Na đubrištu u Kijevu kod Rokovića kuće na ulazu iz Jurića u Cicvariće, strijeljali su partizani na Svetu Anu 1944. godine, bez milosti a na pravdi Boga pet žena, a to su: Tomica Cicvarić-Božić, Ivanica Cicvarić (Lukičić), Maša Cicvarić-Marković (Maričić), Tomica Cicvarić-Perić i Boja Cicvarić-Stipandinović, dok je Anica Cicvarić-Božić strijeljana malo dalje kao šesta žrtva Titovih partizana.

Bitno je istaći i tragediju lvanice Cicvarić kojoj su točno godinu dana prije na Svetu Anu na krilu ubili sina Ivana u kijevskoj crkvi. Jadnica od tada do strijeljanja nije više ni došla sasvim k sebi od doživljenog šoka… Također joj je u Prvom svjetskom ratu ubijen brat Marko, a brat Mate u Drugom svjetskom ratu. Također i tetka Manda ‘Buša’.

A u zaselku Jurići zaklane su tri starije osobe: Marija Jurić-Bare, Manda Jurić-Ćivro ‘Buša’ i Jerko Jurić­ Bubić.

Klanja je tog dana bilo i po drugim zaselcima. Čini se ipak da je najstrašnije toga dana bilo u zaselku Bajanima gdje su u zaključanoj Marketića kući partizani zapalili pet kijevskih žena. Tri su sasvim izgorjele dok su dvije žene uspjele izvući se iz vatre kroz prozorčić na vrhu lastavice i pobjeći, iako se pucalo za njima. Izgorjele su tada: Tomica Anić, Božica Bajan-lokičić i Pavica Jurić-Grgić (Puljić), dok su dvije žene, Matija Bajan-Marketić i Matija Jurić-Ćivro (Ćikić), uspjele iz vatre i dima pobjeći, iako se neprekidno pucalo za njima.

Istoga dana u susjedstvu Bajana na svojim kućnim vratima ubijene su Masa Elkaz ‘Mašura’ i Mara Radić-Tošić. Toga su dana partizani također minirali i srušili kijevsku crkvu, koja je do tada imala dva zvonika, a sagradio ju je 1933. godine fra Ante Benutić.

U prikupljenoj dokumentaciji o kijevskim stradalnicima Drugoga svjetskog rata uspjelo se prikupiti imenom i prezimenom oko 451 osoba. Od tih 451 stradalih Kijevljana 363 su muške osobe i 88 ženske. Od ukupnog broja stradalnika njih 219 su stradali kao civili, a u uniformi 232. Najviše je pak stradalnika u času pogibije bilo u odori hrvatske vojske ukupno 185 osoba. Potom dolazi 19 osoba u partizanskoj odori, 7 u odori njemačkog vojnika, odori jugoslavenske kraljevske vojske 2 i, vjerojatno, 3 u nepoznatoj odori. Najviše je stradalnika ubijeno od partizanske ruke (226), zatim od bolesti i opće ratne iscrpljenosti (94), zatim ubijeno od četnika (69), a tek potom od savezničkih anglo­ američkih aviona (17), od Nijemaca (10), od ustaša (6), od Talijana (3), ali također od mina (12), u prometnoj nesreći (2) itd. Napominjemo da je 6 Kijevljana ubijeno od UDB-e nakon što je Drugi svjetski rat već završio. Također, kao redovni vojnik (legionar ili plaćenik) iza rata je stradalo 8 osoba.

Izvor: Ante Jurić Arambašić, Kijevski žrtvoslov ratova dvadesetog stoljeća, Zagreb, 2005.

Uredništvo/komunistickizlocini.net