Mađarske djevojčice

Titova  komunistička jugoslavenska vlast  imala je namjeru s Mađarima postupiti jednako kao i s Nijemcima i proglasiti ih kolektivnim krivcima. Poslije višemjesečnoga “čišćenja”, preostale Mađare htjeli su, kao u Čehoslovačkoj, protjerati u Mađarsku. Jugoslavenska vlast nije imala obzira kad je riječ o civilima ili pripadnicima vojnih postrojba, seljacima ili intelektualcima, mladima ili starima, ali posebno potresni i šokantni primjeri su pogubljenja i silovanja ženske djece.

Prema podatcima Europske komisije, poslije završetka Drugoga svjetskog rata, u Titovoj komunističkoj Jugoslaviji je od svih istočnoeuropskih zemalja počinjena najveća odmazda nad ljudima, Nijemcima, Mađarima, Albancima, Talijanima, dakle pripadnicima nacionalnih manjina, ali dakako i nad Hrvatima, Bošnjacima, Slovencima i drugima. Za usporedbu: u Jugoslaviji je pobijeno najmanje 570 000 civila i nenaoružanih ljudi, dok su npr. u Istočnoj Njemačkoj (koja je tada već bila pod sovjetskom okupacijom) pogubljene 43.045 osobe. Jakov Blažević u svom je izvješću javnom tužitelju Jugoslavije, Joži Vilfanu napisao:

“Najveći postotak policije čini rulja i oni, naročito u Slavoniji, čine zlodjela, razbojstva i ubojstva…, izgubila se svaka principijelnost prilikom hapšenja.” Zato nije čudno da je u Titovim jugoslavenskim komunističkim logorima zbog gladi, zime i bolesti, ali i zbog krajnje lošega postupanja, umrlo mnogo žena, ali i djece. Prema njemačkim podatcima, u jugoslavenskim logorima smrti umrlo je najmanje 5.869 njemačke djece do 14 godina života. Samo u logoru Bački Jarek umrlo je najmanje oko 1.000 mađarske i njemačke djece.

Potpuno je neshvatljivo je da su tzv. “osloboditelji” silovali ne samo žene već i djevojčice koje su poslije pogubili i bacili u masovne grobnice. Poznat je slučaj dviju djevojčica od 12 i 13 godina, Terike Soós Dékány i Gabrielle Soós Szegedi, koje su partizanski krvnici u Subotici, prije strijeljanja višestruko silovali, samo zato što su tri godine ranije recitirale pjesme dobrodošlice mađarskim postrojbama. Nikada nitko nije odgovarao za ovaj teški zločin Titovih jugoslovenskih partizana. Čak je i notorni Aleksandar Vučić na Dan mrtvih 2. studenoga 2014. (tada još premijer Srbije) na Senčanskom groblju u Subotici, odajući počast tamošnjim pogubljenim Mađarima, naglasio da su te djevojčice potpuno nedužne pogubljene.

Izvori: Intervju s dr. Laszlom Horváthom od 02. travnja 2019. godine. Jedan od autora knjige pod nazivom: “Stradanje Mađara i Nijemaca u Hrvatskoj i Bačkoj 1944./’45. i u poraću”.

          hkv.hr/hrvatski-tjednik od 02. travnja 2019.; pristupljeno 29.11.2023.

Uredništvo/komunistickizlocini.net