U GOSPIĆU EKSHUMIRANO JOŠ 40 ŽRTAVA TITOVIH PARTIZANA (žrtve su vezane likvidirane iz vatrenog oružja)

Gospić

Kod gospićkog groblja sv. Marije Magdalene pronađeno je masovno grobište s 40 posmrtnih ostataka žrtava Titovih partizana.

Riječ je o primarnoj grobnici, poznato je kako je Gospić s okolicom mjesto velikih stradavanja ljudi od strane Titovih partizana. Na ovom mjestu žrtve su bile vezane, likvidirane iz vatrenog oružja, gdje je nađeno puno tragova vatrenog oružja i veliki broj čahura, kao i tragovi vezanja žrtava. U prethodnoj fazi ekshumacija pronašlo se i sahranilo preko 100 posmrtnih ostataka iz tog razdoblja.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala

10,00 €

Click here to purchase.

U mandatu ove Vlade istražena je 81 lokacija grobišta iz vremena Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, pri čemu su ekshumirani posmrtni ostaci 1943 osobe.

Foto 1. Ernest Petry

Ličko-senjski župan Ernest Petry rekao je da su u protekle dvije godine u Gospiću provedene dvije faze istraživanja, te su ispod pregledanih 835 četvornih metara ekshumirana 153 ljudska ostatka. Ernest Petry je istakao:” Kada vidim ostatke ljudskih tijela, razmišljam da su to bili nečiji očevi, djedovi, majke, bake, djeca… Zgrožen sam partizanskim zločinima koje su bez ikakvog procesuiranja počinili ličkim Hrvatima u poslijeratnom razdoblju”. Prema njegovim saznanjima, riječ je o žrtvama komunističko-partizanskih zločina, pa je zahvalio Vladi što će omogućiti da se nakon skoro 70 godina dostojanstveno pokopaju tijela ljudi pobijenih bez sudskih procesa.

Ministarstvo branitelja je kod gospićkog groblja prošle srijede počelo posljednju fazu probnih iskapanja i ekshumacije posmrtnih ostataka, nakon što je provedeno opsežno istraživanje s terenskim izvidima i snimanjima iz zraka, te uz probna iskapanja na više izglednih mjesta. Nalazi probnih iskapanja pokazali su da uz ogradu groblja, s istočne strane ceste i unutar igrališta, ima ljudskih ostataka, pa je uslijedilo podizanja asfalta s dijela ceste između gospićkog groblja i nogometnog igrališta Balinovac.

Izvori: lika-online.hr pristupljeno 29.09.2023.

           dnevnik.ba pristupljeno 29.09.2023.

           FB stranica Ernest Petry pristupljeno 29.09.2023.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

3 comments

  1. svi ca imaju lodge simbol ili vodu ca pijes ili uje ca stavis si u organizam hranu soli i blagoslovljene BOZJE VODE sve to nesmi imati simbola LODGA kako one vode sa jagodom i raznim dotatkom djeca vole to je demonneblagoslovjeno napitak demona asap baci . Sv. Marija Magdalena
    6 m ·
    LISTOPAD – MARIJIN MJESEC
    Blažena Djevica Marija je najljepša i najdraža Žena svijeta. Najveća Majka i najčistija Djevica. Najblagoslovljenija od svih žena. Nje se nikada nije grijeh dotaknuo. Začeta je u milosti, slobodna od svake sjene grijeha. Bezgrješnost je očuvala i blaženom postala. Njena bezgrješna čistoća prosijava milošću…
    Ako je Bog htio da sve dobivamo preko Marijinih ruku, trebalo bi je onda što više častiti i štovati. Ali kako i na koji način štovati Mariju? Naša marijanska pobožnost može biti raznolika.
    Ponajprije, mi Mariju ne častimo kao Boga. Ona je samo stvorenje iako najodličnije Božje stvorenje i to snagom Božje odluke i milosti. Sve što je na Mariji dostojno štovanja, jest Božje djelo na njoj. Ona je ogledalo Božje ljubavi za ljude. Stoga nju štujemo, a Bogu se klanjamo. Ne klanjamo se Mariji, jer samo se Bogu treba klanjati i njemu jedinome služiti – stoji u Svetom pismu. Mariju častimo, a Bogu se u njoj divimo i samo Njemu klanjamo.
    Marija je moćna naša zagovornica. Zato je častimo i zazivamo za pomoć. Od Marije ne tražimo da nam nešto daruje, nego da nas zagovara kod Boga. Mariju molimo, kao moćnu zagovornicu, da za nas moli i isprosi nam milost od Boga. Prvi je način kad častimo Mariju kao primjer našoj vjeri, molitvi i ljubavi. Učimo se od Marije kako bi trebalo vjerovati. Za Mariju je vjera čin potpunoga predanja i povjerenja u Boga. Sjetimo se samo događaja Naviještenja! Marija ne zna točno kako će postati majkom, ali ona ima riječ anđelovu i vjeruje, daje se posvema na raspolaganje Božjoj volji. Ona govori velike blažene riječi: „Evo mene službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvo-joj!“ (Lk 1,38).
    – Gledajmo Mariju kao uzor molitve. Njen život je bio trajna molitva. Ona moli srcem, s ljubavlju. Zdušno. Tako i nas uči. To znači potpuno se otvoriti Bogu i dati mu prvo mjesto u svom životu. Njemu sve u potpunom povjerenju predati. Imati toliko pouzdanje u Njega i od Njega se svemu dobrome nadati. Najbolji nam je primjer njezin Magnifikat, ushićeni kliktaj slobodne i radosne duše. Hvalospjev počinje hvalom Bogu što je Mariju učinio sudionicom u spasenju. Vrhunac je u slavljenju veličanstvenih Božjih djela oko spasenja Božjega izabranog naroda. Hvalospjev obuhvaća spasenje svih ljudi. Ono je počelo s Božjim utjelovljenjem i nastavlja se dalje…
    – Nadalje: Marija je uzor našoj pripravnoj i dobrohotnoj ljubavi. Događaj u Kani to nam svjedoči. Zajedno s Isusom bila je Marijom na svadbi u Kani Galilejskoj! Zaručnici su se našli u velikoj nevolji. Nestalo im je vina. Gospa je to primijetila i rekla Isusu, da nemaju vina. Isus je oko 600 litara vode pretvorio u dobro vino. To je bilo Isusovo prvo čudo. Tim prvim znamenjem pokazao je Isus da je pravi Bog i da može sve. Tako je objavio svoju slavu i Oca svoga.
    Učenici su u još više u Njega povjerovali. Mi Mariju štujemo i radi svih milosti kojima ju je Bog obasuo. Svako ispravno štovanje Marijino upravljeno je, konačno, na Boga od kojega i Marija prima svu svoju vrijednost. I kad je Bog posljednji cilj, naša je pobožnost prava. Konačno mi štujemo Mariju, kad je gledamo kao prototip i veliki znak otkupljenoga čovječanstva. U njoj otkrivamo kako bi treba teći naš život, kakav plan ima Bog s nama, sa svakim vjernikom.
    Marija uznesena na nebo! To znači: Marija je sva i potpuno spašena i uzvišena. Ona je postigla svoju sreću i puninu u Bogu. Kako ova punina izgleda, još ne znamo. Kad dođemo u raj, to ćemo, ako Bog da, iskusiti. Za to se isplati vjerovati, moliti i živjeti. Marija je bila i ostala Majka i Posrednica između svoga Sina i cijeloga čovječanstva.
    Neizmjerne milosti nam je Bog podijelio preko Marije. Tko bi sve pobrojio kolike je samo razgovore vodila s dušama… kolike je pohode na zemlju učinila, da bi prenijela poruke svoga Sina i nebeskoga Oca. Naša nebeska Majka ne dolazi s porukama danas straši, nego da nas opomene i upozori na pogibelji koje nam prijete, da bi se obratili i spasili sebe i svoju braću i sestre. Marija nas žarko voli kao svoju djecu i želi da se svi spasimo. Tko god voli Isusa, taj će zavoljeti i Mariju. Tko se pak obrati Mariji, bit će doveden k Isusu. U Njemu i po Njemu ona je Kraljica svijeta.
    Isus nas je sam potaknuo da Mariju molimo i s pouzdanjem u njezinu ljubav vjerujemo Bogu. Na križu je, govoreći učeniku Ivanu, kao svoju oporuku izrekao: „Evo ti majke!“ (usp. Iv 19,26). A majci je rekao: „Ženo, evo ti sina!“ (usp. Iv 19,26). Crkva je to shvatila ne samo u tom smislu, da je Ivanu predana Isusova majka i Ivan njoj, nego da se to odnosi na svakoga vjernika. Marija je preuzela veliku zadaću od tada. Mi smo svi postali njezina djeca: sinovi i kćeri. Pozvani smo moliti srcem krunicu i ponizno slaviti svetu Misu. Moliti krunicu znači s Marijom si posvijestiti Isusovo spasenje i nekako kroz otajstva krunice sagledati čitavu stvarnost naše vjere. Tako se otvaramo Bogu i rastući u vjeri postajemo sve svetiji, a to znači bliskiji i prijateljskiji s Bogom. Po molitvi krunice bezbrojni ljudi su obratili i našli put do Boga.
    Suzana Monika
    Nikolina Katić
    28 m ·
    Volim Imotski!
    Rodni moj Grad na Gori ,
    Jezero Modro, kao oko gleda te iz dubine, ko ga jednom vidi uvijek će da mu se vrate, jer tu čarebnu ljepotu u srcu ostave.
    Crveno Jezero, duši ti kaže koliko ti Bog Ljubavi svoje daje, miluje te sa svih strana, s juga Bijokovo gleda ljepotu moga Starog Graga.
    Turska Kula, dokaz je da su te oteti htjeli, ali ti si se oduprijeti htijo, i svakoga neprijatelja si od sebe odbacio.
    Hanaginica i danas luta, Kulu napusti ne može, srce joj ostade u tvojoj dubini…
    Ponosno stojiš stoljećima, Gospa od Anđela, štiti te sa svojim Franjevcima.
    Gimnazija stare, opstala je usprkos svemu prima đake nove…
    Ponosna i dalje sve svoje znanje utkala u svoje đake, koji sada po cijelom svijetu svoje znanje daju, uče kako život može izrasti iz tvrde stijene na kojom ponosno stojiš moj divni Grade.
    Volim sve tvoje skaline na kojima sjedimo , kip Tin Ujević s ponosom nas gleda, najrađe bi oživio, uzeo svoju cigaretu i čašu vina, Kojunđušu pio.
    Kolodvor staru, sada je kružni tok da sa svih strana u moj Imotski dođe dragi gost.
    Vraćamo ti se Varošu, jer dušu si nam uzeo, nikada nećeš ostati sam, jer u našoj krvi i dalje ostaješ…
    Doviđenja, Varošu Stari, doći će i trenutak kada moje tijelo odmarati će se u mom Imotskom Kraju.
    Bog će dati, jer nam uvijek je davao, nukada te nije ostavio sama…

    Det gick inte att skicka kommentaren.
    Försök igenRedigera

    Dolt
    Genom att dölja inlägg hjälper du oss att anpassa flödet.
    CATHOLIC SAINTS
    Debotong Katoliko · 29 september kl. 21:24 ·
    Debotong Katoliko är med Cristine Estillore EmpenadoGucor Nioda.
    29 september kl. 02:39 ·
    —-SAINT OF THE DAY—-
    🇻🇦 ✝️ 29/SEPTEMBER/2023 ✝️ 🇻🇦
    FEAST OF SAINTS MICHAEL, GABRIEL, AND RAPHAEL, ARCHANGELS
    Saints Michael, Gabriel, and Raphael’s Story
    Angels—messengers from God—appear frequently in Scripture, but only Michael, Gabriel and Raphael are named.
    MICHAEL appears in Daniel’s vision as “the great prince” who defends Israel against its enemies; in the Book of Revelation, he leads God’s armies to final victory over the forces of evil. Devotion to Michael is the oldest angelic devotion, rising in the East in the fourth century. The Church in the West began to observe a feast honoring Michael and the angels in the fifth century.
    GABRIEL also makes an appearance in Daniel’s visions, announcing Michael’s role in God’s plan. His best-known appearance is an encounter with a young Jewish girl named Mary, who consents to bear the Messiah.
    RAPHAEL’S activity is confined to the Old Testament story of Tobit. There he appears to guide Tobit’s son Tobiah through a series of fantastic adventures which lead to a threefold happy ending: Tobiah’s marriage to Sarah, the healing of Tobit’s blindness, and the restoration of the family fortune.
    The memorials of Gabriel and Raphael were added to the Roman calendar in 1921. The 1970 revision of the calendar joined their individual feasts to Michael’s.
    #Reflection:
    Each of the archangels performs a different mission in Scripture: Michael protects; Gabriel announces; Raphael guides. Earlier belief that inexplicable events were due to the actions of spiritual beings has given way to a scientific world-view and a different sense of cause and effect. Yet believers still experience God’s protection, communication, and guidance in ways which defy description. We cannot dismiss angels too lightly.
    SAINTS MICHAEL, GABRIEL, AND RAPHAEL’S, ARCHANGELS, PLEASE PRAY FOR US
    #SaintsMichaelGabrielandRaphaelarchangels
    #saitnoftheday
    #ProudCatholic ✝️
    #catholicchurch ⛪
    #ProDeoEtEcclesia 🕊 🇻🇦 🇮🇹

    Sviđa mi se

  2. REV. FR OLUSI FAITH DIGEST ·
    David Olusi · 7 tim ·
    ST. JEROME
    Feast Day 30th September
    Today is the Memorial of St. Jerome (345-420). One of the greatest Biblical scholars of Christendom, Saint Jerome was born of Christian parents at Stridon in Dalmatia around the year 345. Educated at the local school, he then studied rhetoric in Rome for eight years, before returning to Aquilea to set up a community of ascetics. When that community broke up after three years Jerome went to the east. He met an old hermit named Malchus, who inspired the saint to live in a bare cell, dressed in sackcloth, studying the Scriptures.
    He learned Hebrew from a rabbi. Then he returned to Antioch and was reluctantly ordained priest. With his bishop he visited Constantinople and became friendly with Saints Gregory Nazianzen and Gregory of Nyssa. And then in 382 he went again to Rome, to become the personal secretary of Pope Damasus. Here he met his dearest friends, a wealthy woman called Paula, her daughter Eustochium and another wealthy woman named Marcella.
    Here too he began his finest work. Commissioned by the pope, he began to revise the Latin version of the psalms and the New Testament, with immense care and scholarship. Jerome eventually translated the whole of the Bible into the Latin version which is known as the Vulgate. But when Damasus died, his enemies forced the saint to leave Rome.
    Accompanied by Paula and Eustochium, Jerome went to Bethlehem. There he lived for thirty-four years till his death in 420, building a monastery over which he presided and a convent headed first by Paula and after her death by Eustochium. The saint set up a hospice for the countless pilgrims to that place. His scholarship, his polemics, his treatises and letters often provoked anger and always stimulated those who read them. ‘Plato located the soul of man in the head,’ he wrote, ‘Christ located it in the heart.’ (Source: A Calendar of Saints by James Bentley)

    Sviđa mi se

Odgovori na suzanamonika Otkaži odgovor