Zločini i represija nad novinarima

Titov jugoslavenski komunistički režim se surovo, zločinački okomio na novinare nakon Drugog svjetskog rata. O represiji na novinare i ubojstvima novinara se nije smjelo govoriti sve do uspostave hrvatske države. Sada kada o tome smijemo govoriti i pisati, rijetki mediji o tome pišu jer danas medijima vladaju oni koji ne vole da se o zločinima i teroru Titovog jugoslavenskog komunističkog režima upoznaje javnost!  

U svojoj knjizi “Izgubljeni naraštaj” novinar Josip Grbelja navodi da je Hrvatska 1940. godine, imala 330 novinara, a 1945. godine,  situacija je ovakva: 131 novinar je emigrirao u strahu od likvidacije i progona, 100 novinara dobilo je doživotnu zabranu pisanja, 45 ih je promijenilo profesiju, 27 je dobilo pravo pisanja, a točno 38 novinara u Hrvatskoj je ubijeno dolaskom Titovih komunista na vlast.

Toliko novinara, navodi Grbelja, sve zajedno nije ubijeno u svim zemljama koje su imale profašistički režim, čak ni u postnacističkoj Njemačkoj.

Neki od poznatih ubijenih novinara od strane Titovog jugoslavenskog komunističkog režima:

Ubijeni su novinari: Tias Mortigjije, Josip Belošević, Franjo Bubanić, Boris Berković, Josip Baljkas, Mijo Bzik, Stjepan Frauenheim, Mijo Hans, Antun Jedvaj, Vjekoslav Kirin, Milivoj Magdić, Ivan Maronić, Vilim Peroš, Đuro Teufel, Danijel Uvanović, Vladimir Židovec i dr.

Njihove kolege, kao Stanislav Polonijo, nestaju u Bleiburgu ili su osuđeni.

Na duge zatvorske kazne osuđeni su: Mladen Bošnjak, Krešimir Devčić, Milivoj Kern-Mačković, Antun Šenda, Savić Marković Štedimlija, vlč. Čedomil Čekada, Theodor Uzorinac i dr.

Izvor: Narod.hr od 23.08.2022.; pristupljeno 25.08.2022. godine.

Uredništvo/komunistickizlocini.net