NORMU COSSETTO SILOVALO 17 TITOVI PARTIZANA, ŽIVU JE BACILI U SPILJU U ŠURANIMA (Odsjekli joj grudi, silovana drvenim predmetom)

NORMA COSSETTO

Oglasi

Norma Cossetto bila je kći Giusseppea Cossetta i Margherite Micattove (Mihatović), a rođena je 17. svibnja 1920. u Labincima. Njezin je otac bio jedan od najvećih istarskih zemljoposjednika. Giuseppe Cossetto obnašao je razne položaje, bio je: državni povjerenik za seoske štedionice u Istri, godinama gradonačelnik Vižinade.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Norma Cassetto bačena je još živa u fojbu u Šuranima u noći između 4. i 5. listopada 1943. Imala svega  dvadeset tri godine i upisala je četvrtu godinu književnosti i filozofije na Sveučilištu u Padovi. Njezine ubojice i silovatelji, Titovi partizani, koji nakon sloma fašističkog režima pokušavaju preuzeti vlast u Istri, nemaju milosti prema njezinoj mladosti i nevinosti i, prije nego što su je ubili, brutalno  i sadistički je siluju. 

Doniraj za rad portala Komunistički zločini

Ukoliko želite pomoći rad našeg portala i izradu prvog središnjeg elektroničkog popisa žrtava komunizma koji bi bio javno dostupan, uplatu možete izvršiti ovdje. Hvala!

10,00 EUR

Scotti piše: „pedeset i pet godina kasnije, 13.studenog 1998. tršćanski Il Piccolo izvještavajući o mučeničkoj smrti Norme Cossetto prenosi verziju povjesničara Marija Varesija a to je da Normu, golu i vezanu za stol u školi u Tinjanu silovalo 17 Titovih partizana do duboko u noć, nožem joj probadajući grudi i zabivši joj komad drva u vaginu a zatim su je u agoniji bacili u fojbu kod sela Šurani gdje je pala na gomilu drugih leševa.

Kada su je izvukli iz spilje u Šuranima bile su joj odsječene grudi te je u njoj pronađen drveni predmet kojim je silovana. Zajedno s još 27 osoba bačena je živa u spilju u Šuranima. I danas mnogi protagonisti komunizma na razne načine pokušavaju opravdati ovaj i slične zločine ali složit će te se s nama da je bolesno i pomisliti na pravdanje zločina ma tko ih uradio!

U biografiji Norme Cossetto, knjiga „Foibe rosse“ izdanje 2007. koju je napisao pisac Frediano Sessi, tri godine mlađa sestra Licia Cossetto spominje usput velike obiteljske posjede: „Imali smo sela i kolonate, ali mi djevojke bile smo prijateljice njihove djece i svi su nas voljeli“. Obitelj Cossetto je u Labincima bila najbogatija i najuglednija.

Norma Cossetto je tijekom ljeta 1943., odlučila diplomirati na sveučilištu u Padovi čiji je bila student i zbog toga je obilazila istarska sela skupljajući informacije o rudnicima boksita za svoj diplomski rad s naslovom „Crvena Istra“. Sa tim naslovom je snimljen i film „Red Land-Rosso Istria“ 2018.god.

U filmu “Red Land” (“Rosso Istria”) koji je 2018. režirao talijansko-argentinski redatelj Maximiliano Hernando Bruno, Normu Cossetto utjelovila je talijanska glumica Selene Gandini, a njezina krvnika, partizanskog časnika, Slovenac Romeo Grebenšek. Trinaest godina prije ovog filma tema o partizanskim zločinima nad Talijanima našla se prvi put u filmu “Srce u jami” (“Il cuore nel pozzo”) redatelja Alberta Negrina, nastao 2005. u produkciji javne televizije RAI, koja je stajala 4,5 milijuna eura, a film je u samo nekoliko mjeseci pogledalo više od sedam milijuna Talijana. Budući da se ovaj film svake godine 10. veljače prikazuje za građane i školarce, talijanski politolog Federico Tenca Montini ga je nazvao svojevrsnim „elektronskim spomenikom“, odnosno filmskom verzijom službene povijesti.


U naslovu „Storie di donne dimenticate“ spisateljica Mellace na jedan literarni način opisuje mladu djevojku Normu Cossetto kako se biciklom veselo vozi cesticama naselja Labinci i raduje životu. Norma je bila odrasla, bila je djevojka koja je uredno pospremala u kući svoje osobne stvari.

Tog nesretnog rujanskog dana, otprilike dva tjedna nakon potpisanog primirja (kapitulacija), Norma se sa nostalgijom prisjećala svog voljenog, negdje u mornarici, o kojem već dugo ne zna ništa i pitala se što donose novi dani ?

Žurila je nastaviti pisati svoj diplomski rad na temu „Istria rossa“, o boji crvene boksitne zemlje a ne one koju su htjeli Titovi partizani. Duboko je voljela svoju zemlju, jer bila je nešto posebno za nju, ali i za sve Istrijane.

Gianni Oliva nalazi se u knjizi “Foibe”, str.78. napisao da je tog dana, 26. rujna 1943., Norma, zajedno sa svojim ocem Giuseppeom, odvedena iz kuće, prvo u Višnjan, a zatim u Tinjan, bez optužbi. Za razliku od Olive, Arrigo Petacco napisao je u svojoj knjizi L’esodo str.61 da je 26. rujna Normu odvela “crvena skupina” talijanskih i hrvatskih komunista, prvo u Višnjan, a zatim u Višnjan Tinjan. Ni riječi o mom ocu.


Dino Messina u svojoj knjizi, prepričava ono što je Licia Cossetto, Normina mlađa sestra, ispričala Fredianu Sessi, autoru dokumentarca „Foibe Rosse“. Licia je ispričala da se odmah nakon 8.rujna, promijenila „klima“ u mirnom naselju Labinci. Počele su krađe u kući a jednog dana je netko i ispalio dva pucnja iz puške. “

Norma odvedena iz porečkog zatvora u školu Tinjan

Licia Cossetto nastavlja svoju ispovijest : „Atmosfera je bila napeta a Norma je bila najmanje zabrinuta u obitelji. Jednog kasnog nedeljnog jutra 26.rujna, na centralnom trgu gdje se nalazila kuća obitelji Cossetto, stigao je jedan mladić po imenu Giorgio kojeg je Norma poznavala. Pozvao je Normu da se provoza s njim na motoru i da odu do Višnjana. Ništa obvezno, samo da se popriča s „nadležnima“. Obavili su kraći razgovor s njom, nakon čega je puštena kući. Sljedećeg jutra, ponovo je stigao motociklist i odvezao je natrag u Višnjan gdje su je zadržali jedan i po dana a nakon toga je odveli u zatvor u Poreč. U zatvoru u Poreču ostala je nekoliko dana u društvu sa prijateljima i nekim članovima šire obitelji. Sestra Licia joj je odnijela u zatvor hrane i odjeće a Norma je bila jako tužna i spuštenog pogleda. Nitko od zatvorenih nije bio oslobođen već su ih 30. rujna, na vijest da stižu nacisti, ukrcali u kamion i odvezli u Tinjan, najprije u vojarnu, a zatim u školu.


16.rujna je uhapšen Giovanni Cossetto, a 24.rujna Emanuele Cossetto, Normini i Licijini rođaci. Podvrgnuti su ispitivanjima u pazinskom zatvoru, no nisu ih uspjeli opteretili ni sa kakvom krivnjom i osuditi na strijeljanje. Pušteni su 4. listopada i mogli su se vratiti kući“ piše Scotti.

U Tinjanu su sve žene silovane. Za Normu je pripremljen poseban tretman, sama u jednoj sobi, skinuta do gola, vezana za stol gdje su je redom silovali.

U noći između 4. i 5. listopada partizani su se odlučili riješiti 26 zarobljenika i odveli su ih u koloni vezanom žicom za fojbu u vili Šurani (današnje selo Šurani) otprilike 2,5 kilometra zračnom linijom od škole u Tinjanu.

Svjedočenje Licie Cossetto

U svom svjedočanstvu Licie Cossetto navodi: „Kada su stigli do fojbe navedene noći, bacili su ih žive u jamu duboku 135 metara a Normu su izboli nožem u obje dojke i nabili kolac u genitalije“. Sve to ispričala je Licia Cossetto, piscu Fredianu Sessi. Licia Cossetto bila je rođena 1923.god. i živjela je do 2013. Umrla je na putu prema Trstu gdje je trebala prisustvovati obilježavanju 70-godišnjice stradanja njezine sestre.

Izvori: Giacomo Scotti, Krik iz Fojbe, Rijeka: Adamić, 2008.

           Frediano Sessi, Crvena fojba, Život Norme Cossetto ubijene u Istri 1943, Marsilio, 2007.

           Giuseppina Mellace, Storie di donne dimenticate, Racconti dalle foibe, Masso delle Fate, 2017.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s