IZ ZUBIĆA JAME EKSHUMIRANE KOSTI 15 CIVILA KOJE SU UBILI PARTIZANI

Zubića jama Sumpetar
Pokop 15 žrtava komunizma na mjesnom groblju »Sustipan« u Sumpetru  listopad 2010 godine.

Slutnje mještana mosorskih sela da podmosorske vrleti kriju brojne žrtve neistraženih partizanskih zločina iz II. svjetskog rata obistinile su se ekshumacijom na predjelu Kučinski doci, točnije u Zubića jami koja je izvršena u mjesecu svibnju 2010 godine. Na tom su mjestu eskhumirane kosti 15 ljudi, ubijenih od partizana za vrijeme II. svjetskog rata.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Upravo na temelju priča mještana onamo su krenuli Stanko Grbavac, istražni sudac Županijskog suda u Splitu, patolog dr. Antonio Alujević te speleolozi splitskog “Špiljara”. Speleolog Tonči Rađa tom prilikom je istakao:

Riječ je o jednoj od zahtjevnijih akcija, jer je jama udaljena tri kilometra od puta. Na njezinu dnu ugledali smo brojne ljudske kosti i već tada nam je, dolje u utrobi zemlje, bilo jasno kako je riječ o najmanje deset ljudi – kaže Rađa, uz kojega su speleološki dio akcije odradili još Nikola Brnada, Frane Kožemelj i Domagoj Laušić. Postoje saznanja mještana da su partizani upravo u Zubića jamu bacali muškarce i žene, svi civili, a takve teorije potkrepljuju i koštani ostaci po kojima se da zaključiti da je riječ o oba spola u dobi od oko 25 do 55 godina. Uz to, uz kosti su otkriveni novčanik, dva ženska češlja, jedna ukosnica, jedan muški češalj, nekoliko muških i ženskih cipela, te 3-4 remena.

Otkrivene su i kovanice od dva dinara s oznakom Kraljevine SHS. Nakon ovoga otkrića sve kosti su očišćene i pregledane, te je izvršeno uzimanje DNK uzoraka iz zubi te uspoređivanje s DNK koje imaju na Odjelu za sudsku medicinu splitske Patologije.

Najmanje što zaslužuju žrtve i njihove obitelji jeste da se otkrije tajna partizanskih zločina skrivenih u mosorskim vrletima. Na pravdi Boga ubijeni civili najmanje što zaslužuju je vječni pijetet i mjesto gdje će ih dostojno pokopati. I za ovaj zločin kao i mnogobrojne druge zločine titovih partizana nikada nitko nije odgovarao!

Iskusni patolog dr. Antonio Alujević, koji je obavio brojne ekshumacije, nimalo ne dvoji oko uzroka smrti, riječ je o egzekuciji, a na takav zaključak me navode brojna oštećenja od metka na lubanjama te u predjelu prsnog koša. Na kostima udova su brojni lomovi, po čemu se dade zaključiti kako su žrtve bačene u duboku jamu – naveo je tada dr. Alujević.

Ukop 15-ero hrvatskih (bezimenih) mučenika izvršen je u obiteljskoj grobnici prof. Petra Tomaša (s dopuštenjem imenovanog i po njegovoj izričitoj želji), na mjesnom groblju »Sustipan« u Sumpetru mjeseca listopada 2010 godine. Nakon župnikove molitve Odrješenja za mrtve, 15-oro hrvatskih mučenika sahranjenih u njegovu grobu, dakako, uz posmrtne ostatke pok. mu majke Ivke Tomaš – Markovinke, vidljivo ganutom prof. Tomaša uputili su tek jedan upit:

Što vas je ponukalo na ovaj nadasve plemeniti i ljudski, kršćanski čin?

Njegov odgovor bijaše sadržajan i kratak:

»Nad svim tim jamama, kraj kojih sam dolazio, osjećao sam duboku sućut, jer sam mislio da je svaka od tih jama i moja jama. Zato sam osjetio unutarnju potrebu doći do svake od njih i pomolim se za sve te jame i sve žrtve u njima, čije su kosti u njima našle svoje zadnje počivalište, smatrajući ih dijelom sebe.

Kad mi je patolog dr. Antonio Alujević rekao da mu se nitko od moguće rodbine umorenih i bačenih u Zubića jamu (i u lipnju izvađenih posmrtnih ostataka!) nije javio poradi DNK analize, što će reći da bi kosti ovih 15-oro umorenih hrvatskih mučenika mogle završiti na nekom odlagalištu, tj. smetlištu ja sam donio odluku da ih sve pokopam u svojoj grobnici, dakako, pokraj kostiju moje majke.

Prof. Petar Tomaš
Prof. Petar Tomaš

Sada sam napokon smiren, spokojan i duboko žalostan, ali i duboko ponosan, zbog pretrpljenih muka moje majke i svih onih koji su skupa s njom bačeni i skončali u toj zlosretnoj jami. Kako bilo da bilo ja sam njihove posmrtne ostatke morao smjestiti uz majčine kosti. I nisam razmišljao što će o tome reći svijet, mogli su u me pucati i ubiti me, ali ja se ne bih bojao.

Tek nakon ovoga ukopa, kad su posmrtni ostatci svih umorenih mučenika dostojno sahranjeni, mogu reći kako sam tek sada duševno smiren i zadovoljan što se na grobu svoje majke mogu pomoliti za nju, ali i za sve one koji su skupa s njom umoreni tijekom II. svjetskog rata«.

Da ovo prof. Tomaš nije učinio kosti ovih 15-oro hrvatskih mučenika bi najvjerojatnije završile na nekakvom grobištu gdje se inače ovakvi ljudski posmrtni ostatci odbacuju.

Po njegovu svjedočenju, na splitskoj Patologiji nalazi se još mnogo kartonskih kutija s posmrtnim ostatcima još mnogih nevino umorenih Hrvata.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s