Gabrijel Cvitan

• 

     Gabrijel Cvitan književnik, rođen u Zatonu kod Šibenika, 11. XII 1904., ubijen od partizana na Križnom putu 1945. Gabrijel Cvitan bio je zarobljen od partizana kod Rakovog potoka u kamionu koji je vozio civile iz Karlovca u Zagreb na 14. rujna 1944. Gabrijel Cvitan je u partizanskom zarobljeništvu proveo oko tri mjeseca. Prisilno je bio mobiliziran u partizane kao ratni dopisnik sve do njegove razmjene u prosincu 1944.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Nakon završetka pučke škole nije odmah nastavio školovanje, nego je ostao težak, ali u svojoj dvadesetoj godini polaže ispit za upis u Učiteljsku školu u Šibeniku, koju završava 1929. Bio je učitelj u mnogim dalmatinskim mjestima do 1940, kada postaje školskim nadzornikom u Splitu, a 1941. u Omišu. Za rata bio je školski izvjestitelj Ministarstva nastave u Zagrebu, ravnatelj pučke škole i ponovo školski izvjestitelj. Od 1943. do 1944. uređivao je list za mladež Smilje. Prilikom sloma NDH povlači se u Austriju, gdje mu nestaje traga. — Od 1930., Cvitan je pjesmama, dječjim pjesmama i pričama surađivao u listovima Jadranska vila, Omladina, Hrvatska prosvjeta, Smilje, Evolucija, Pučka prosvjeta, Hrvatska smotra, Dom i škola, Mali Istranin, Seljački dom, Katolik, Mali rodoljub. Programatski se predstavio javnosti 1934., pjesmama Zemlja se budi i Pjesma o maloj vezilji, objavljenima u zajedničkoj zbirci desetorice pjesnika Lirika grude, koji nakon moderne i lijeve socijalne lirike svoj tematski zaokret prema selu i seljaštvu ističu kao ideološku usmjerenost, potaknutu ideologijom A. Radića i razvojem hrvatskoga seljačkog pokreta.

Prije rata objavio je zbirku pjesama Glas zemlje i za rata s B. Klarićem Pjevači zemlje, On je došao i Večer slobode. Druge su, međutim, pjesme obiju zbirki doživljaji primorskog i zagorskog krajolika, mora, maslina i vinograda, krčenja krša, kopača, orača i ribara, žetve i berbe, sa socijalnim i rodoljubnim podtekstom. Dječje pjesme tiskao je 1944. u zbirci Voda iz kamena, a četiri kratke dječje priče dotjerana proznog izraza 1943. u knjižici Ptičji dvori.

DJELA: 

Glas zemlje. Šibenik 1937.

Ptičji dvori. Zagreb 1943.

Pjevači zemlje (suautor B. Klarić). Zagreb 1944.

Voda iz kamena. Zagreb 1944.

Narodna pjesma “Na Kozari” proljeće Zagreb 1944.

Hrvatski književnik Gabrijel Cvitan (1904.-1945.) bio je zarobljen od partizana kod Rakovog potoka u kamionu koji je vozio civile iz Karlovca u Zagreb na 14. rujna 1944. U zapisniku preslušavanja od 28. studenoga 1944. Cvitan kaže, “Prvo sam bio raspoređen u dopunski bataljon VII. divizije, a nakon 4 dana upućen sam u II brigadu II bataljon I. četu. Do 11. XI. proveo sam u četi. 11. XI. postao sam ratni dopisnik za II. brigadu. Na toj dužnosti ostao sam dok nisam pozvan ovamo na saslušanje”. Opunomoćenik OZN-e II. brigade u svom dopisu od 22. studenoga 1944. upućenom opunomoćeniku OZN-e VII. divizije ima nešto drugačiju kronologiju.

Prema tom dopisu Cvitan je došao u II. brigadu, I. četu II. bataljona na 2. listopada, dakle osamnaest dana poslije zarobljavanja, a prije dolaska u II. brigadu, “saslušan je od OZN-e za Kordun i Pokuplje”. U vremenu zarobljavanja Gabrijela Cvitana već je postojala uhodana zamjena zarobljenih ili utamničenih partizana i komunista sa zarobljenim njemačkim i hrvatskim vojnicima i civilima. Te su zamjene počele u ljeto 1942. i trajale su sve do konca rata.

Gabrijel Cvitan bio je u partizanskom zarobljeništvu oko tri mjeseca. U Zagrebu se u krugu njegove obitelji i prijatelja smatralo da je mrtav. Njegov prijatelj Vinko Nikolić piše, “Zarobljen kroz nekoliko mjeseci nije se za nj ništa znalo, proglašen je bio mrtvim i mi smo ga već bili oplakali. Na Učiteljskom domu u Zagrebu za njega ‘mrtva’ vijala se crna zastava. Nakon svega, on se pojavio živ i zdrav u Zagrebu”. Nije poznato iz dostupnih dokumenata tko je započeo zamjenu Gabrijela Cvitana. Je li to bila hrvatska ili partizanska strana? Svakako proces zamjene započeo je 19. studenoga 1944. dopisom opunomoćenika OZN-e VII. udarne divizije upućenom opunomoćeniku OZNE-e II. udarne brigade iste divizije, kojim se traži da im se uputi Gabrijel Cvitan, učiteljski nadzornik. Cvitan je bio upućen opunomoćeniku OZN-e VII. udarne divizije vjerojatno 23. studenoga jer je toga dana napisao svoju biografiju priloženu dopisu opunomoćenika II. udarne brigade od 22. studenoga. Opunomoćenik OZN-e VII. udarne brigade predao je Cvitana III. odsjeku OZN-e za Hrvatsku. Predstavnik III. odsjeka OZN-e za Hrvatsku, M. Javorski, preslušao je Cvitana 28. studenoga i dostavio zapisnik preslušavanja IV. odsjeku OZN-e za Hrvatsku, primljenom 1. prosinca 1944. Dakle, 1. prosinca 1944. sve je bilo sređeno s partizanske strane za Cvitanovu zamjenu.

Boris Bakrač navodi da je izvršio dvije zamjene u prosincu 1944. i to 4. i 20. prosinca. Prema tome se može sa sigurnošću zaključiti, da je Gabrijel Cvitan bio predan hrvatskim vlastima 4. ili 20. prosinca 1944. Bakrač također navodi, da je među značajnim zamjenama bio i “tabornik Cvitan”. Međutim u objavljenim partizanskim dokumentima Cvitan se uvijek naziva učiteljskim, školskim nadzornikom. Poslije povratka iz partizanskog zarobljeništva u Zagreb u prosincu 1944., Cvitan je nastavio svoj rad u ministarstvu narodne prosvjete do konca rata. Povlačio se je iz domovine u svibnju 1945. u grupi novinara. Napustili su Zagreb u većem teretnjaku (veliki Mann) 6. svibnja 1945. i stigli u Celje. Prešli su austrijsku granicu kod Dravograda rano ujutro 8. svibnja i stigli u Klagenfurt prije podne istoga dana. Tri ili četiri dana kasnije, dakle 11. ili 12. svibnja, nekoliko osoba iz te grupe, među njima i Cvitan, napustili su Klagenfurt s istim teretnjakom i otišli u Krumpendorf, mjesto u predgrađu Klagenfurta. Stjepan Hrastovec, koji je s njima stigao u Klagenfurt i nije otišao u Krumpendorf, tvrdi, da se za Cvitana i grupu koja je otišla u Krumpendorf, “nikada poslije toga ništa nije čulo. Ime ni jednog od njih nije se nigdje u emigraciji pojavilo. Prema tome se postavlja pitanje: da li su oni uopće ikada i stigli do Krumpendorfa? Može biti, da su ih na putu zaustavile savezničke patrole i izručile partizanima, ili su naišli na kakvu od partizanskih grupa, koje su također tih dana okolo grada kružile, a onda se nije teško dosjetiti, što im se moglo dogoditi. Ako su pak i stigli u Krumpendorf, možda su odanle kasnije bili ukrcani u vlak, koji ih je tobože trebao odvesti u Italiju, ali je negdje kod Jesenica skrenuo u ruke partizanima.

Potrebno je dodati još jedan podatak o Cvitanu koji nije spomenut u dokumentima. Gabrijel Cvitan kao nadzornik pučkih škola putovao je Hrvatskom i zabilježio narodnu pjesmu “Na Kozari” Objavio ju je, možda prvi, u proljeće 1944. Ne zna se je li za tu objavljenu verziju te pjesme znala Maja Bošković-Stulli, koja se je bavila hrvatskim narodnim pjesmama nastalim tijekom Drugoga svjetskoga rata.

Izvor: Jare Jareb, Svjedočanstvo hrvatskog književnika Gabrijela Cvitana iz jeseni 1944., Zagreb, 2003.

Uredništvo/komunistickizlocini.net