Samobor: stratišta, logori i zatvori

• 

    Samobor je grad s najviše zatočenih u sabirne logore nakon Zagreba u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. 12. krajiška partizanska brigada prihvatila je i sprovela od 14. do 20. svibnja 1945. iz logora Celje u logor Samobor oko 40.000 zarobljenika od kojih je velika većina likvidirana na bestijalne načine bez suda i bilo kakve dokazane krivnje. Većina je pobijena bez da su im i imena znali a kamoli da su im sudili i bilo što dokazali!

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

ZATVORI :

1. Zgrade u Obrtničkoj ulici zgrada Općinskog suda, zgrada do nje, zgrada nasuprot nje. Zarobljenici nekoliko dana boravili u jednom skladištu bez sanitarnog čvora nekoliko dana
2. Zatvor u hotelu Lavici. Jedan od manjih samoborskih logora. Nalazio se neposrednoj blizini hotela Lavica i kuće Špišić-Orešković U logoru je moglo biti oko 150 ljudi: njemačkih vojnika, ustaša i domobrana Otvoren je 9.5.1945. a logoraši su odvedeni do 21.5.1945. Domobrane iz Lavice su prebacili u logor Voćnjak u Obrtničkoj 2 iz logora Lavica u logor Voćnjak su dovedeni i preživjeli: Pavao Nosetić, Zvonimir Turovec, Ivica Gluščić i Drago Bezjak a ubijeni su: Milan Šplajt i Štef Žokalj. Tu je bio i Daniel Jonke koji je najvjerojatnije ubijen u šumici „Lipje“ u Svetoj Nedelji.
3. Zgrada Poglavarstva Grada, zarobljenike su čuvali pripadnici XIII. partizanske žumberačke brigade.
4. Bahovčeva zgrada (bivše policijske postaje)
   20.5.1945. prema izjavi svjedoka ranom zorom su u dvorištu strijeljani zarobljenici.
5. Zgrada današnjeg „Stočara“. Prilikom selekcije u sabirnim logorima odvajaju se mladi i zatvaraju u „Stočaru“. Proveli nekoliko dana i noći bez uvjeta za nuždu. U Obrtničkoj na broju 3 u zgradi današnjeg Stočara je bio zatvor za 200 ljudi. Noću ljude izdvajaju i odvode na različita samoborska stratišta. Teže optužene OZNA-ši premještaju preko ceste u kuće br. 2 i 4.
6. Zatvor u kupalištu Šmidhen
7. Zatvor u Perkovčevoj – kuća obitelji Vuković. Ubijani zatvorenici iz privremenog zatvora u Perkovčevoj ulici u Vukovićevoj kući do prostorija „Komunalca“ a stratište je u dvorištu iza te kuće gdje se danas nalazi zgrada u Žumberačkoj 12.
8. Kerestinečki dvorac u svibnju 1945. godine dvorac je bio zatvor za preko 1000 zarobljenika. 20.5.1945. iz logora „Voćnjak“ u Samoboru je formirana skupina od 100 ljudi i , prema nekim svjedočanstvima, odvedena u logor Kerestine a odatle u Jastrebarsko dok samoborski vatrogasci tvrde da je dio tih ljudi zakopan u šumi kod Rakovog potoka.

SABIRNI LOGORI :

1. Logor „Mala Rakovica“, osnovan 9.5.1945. a u funkciji do kraja lipnja 1945. Na mjestu bivše vojarne Taborec 1962., izgrađena vojna baza JNA za veziste. Logor se prostirao od vojarne do Kladje čak do lijeve obale Rakovice. Prostorno najveći sabirni logor u Samoboru. Mogao je imati oko 2500 zarobljenika: Nijemaca, ustaša i domobrana. Neki svjedoci tvrde da su logor čuvali srpski partizani pripadnici partizanske VIII. Kordunaške brigade. Iz njega pod stražom odvodili pojedince i grupe u nepoznato. Jedna grupa odvedena u Svetu Nedelju na stratište „Pakovica“
   Najveća grupa odvedena iz logora krenula 21.5.1945. koja se priključila koloni „Križnog puta“ Samoboraca s Trga kralja Tomislava, Langovom ulicom, Rakovica, Galgovo, Sisak, Petrinja, Glina, Karlovac, Ogulin. Jedna veća grupa krenula Betonskom cestom preko Svete Nedelje za Podsused. Tu su ih strpali u vagone za stoku i odveli ih u Srbiju na prisilan rad (sječa šume). Vojnik Prelec iz Strmca je uspio ostati živ i vratiti se kući.
2. Logor u Reiserovu dvorcu i perivoju. Trajao više od mjesec dana od 9.5.1945. na dalje. Opasan s ulicama Langovom , Samostanskom i Nazorovom. Tijekom rata u njemu boravili njemački vojnici. U dvorištu postoji bunker iz II. svjetskog rata.
   U svibnju 1945. bio je jedan od najvećih sabirnih logora. Okružen bodljikavom žicom.
   Tu je bilo zatočeno oko 1500 ljudi vojnika i civila (muškaraca, žena i djece) s konjskom i volovskom zapregom. Svake se noći čula pucnjava iz logora jer su unutar logora bila strijeljanja. Tijekom 1970. prilikom kopanja temelja nađeni kosturi.
3. Logor „Parku u Mlinskoj“ uz Gradnu
   Trajao više od mjesec dana.
   Između Žokaljeva i Bradačeva mlina nalazi se perivoj gdje je danas smješten dječji vrtić.
   Oko logora bili iskopani cik-cak rovovi opasani bodljikavom žicom.
   U logoru bilo smješteno više od 1000 ljudi.
   U logoru bilo najviše Samoboraca i Slavonaca.
   Noću odvodili ljude na strijeljanje.
   Neki su strijeljani i u samom logoru.
   Tko je htio piti vodu iz Gradne bio je ubijan.
   Logorašima nisu dali ni jesti pa su pojeli svu travu, lišće i koru s drveća.
   Večina logoraša odvedena na „Križni put“ a rijetki su se vratili živi kućama.
   U ožujku 1947., u perivoju udbaš D. je ubio Ivana Colića oženjenog iz Malog Lipovca.
4. Logor „Šmidhen“
   20.5.1945. odvedeni zarobljenici da zakopavaju poubijane na Reiserovoj ulici
5. Logor „Voćnjak“ kraj Općinskog suda u Obrtničkoj ulici Zgrada br. 2 je bilo zapovjedništvo mjesta, zgrada br. 4 zatvor. Iza tih objekata je bio voćnjak prema osnovnoj školi gdje je bio logor. Na suprotnoj strani ulice na broju 1 je u podrumu bilo smješteno 500 ljudi. Na broju 3 u zgradi današnjeg Stočara je bio zatvor za 200 ljudi.
   Tu su bili zatočeni: S Regović, Stjepan Mikek, Pero Noršić i Birkić koje su sve ubili. Od 40 ljudi u toj jednoj prostoriji 70% ih je bilo ubijeno. 20.5.1945. iz tog logora je formirana skupina od 100 ljudi i prema nekim svjedočanstvima, odvedena u logor Kerestine a odatle u Jastrebarsko dok samoborski vatrogasci tvrde da je dio tih ljudi zakopan u šumi kod Rakovog potoka. Iz logora Lavica u logor Voćnjak su dovedeni i preživjeli: Pavao Nosetić, Zvonimir Turovec, Ivica Gluščić i Drago Bezjak a ubijeni su: Milan Šplajt i Štef Žokalj. Tu je bio i Daniel Jonke koji je najvjerojatnije ubijen u šumici „Lipje“ u Svetoj Nedelji.
6. Logor na Anindolu

Trajao više od mjesec dana „Rukljačeva gostionica“ na Anindolu i njena okolica bila je 1945. sabirni logor. Tu je bilo zatočeno 100-120 njemačkih vojnika koji su bili korišteni kao radna snaga za popravak ceste i sječu drva na Plešivici. Te njemačke vojnike su jednog dana postrijeljali u Rudarskoj Dragi u blizini kapelice svetog Nikole. Grobište se nalazi stotinjak metara od kapelice sv. Nikole prema Rudama na obradivu tlu što ga je napravila Gradna.

7. Logor na Vugrinšćaku trajao nekoliko dana na tom prostoru ispod Starog grada bila je smještena poveća skupina hrvatskih vojnika i redarstvenika pretežno iz Gospića, Brinja, Udbine i Ogulina.
8. Logor u Gajevoj 50 trajao 1 dan, dom obitelji Čudić (vlasnik Mijo Čudić)
   u dvorištu je bilo smješteno 250 vojnika Slavonci, Ličani, Bosanci i Hercegovci
   razdvajanje logoraša po kriteriju: teži za strijeljanje, lakši za logore i „Križne puteve“
   izdvojiše 170 ljudi od kojih je neke komesar zvao po imenu. Izdvojene zatvoriše u podrum. Oko 21 sat iz dvorišta odvode onih 80 ljudi u nepoznatom smjeru čija je sudbina do danas nepoznata. Oko 22 sata ostale zarobljenike vezaše bodljikavom žicom i razdjeliše ih po tri skupine od 50 ljudi u koloni.
9. Kerestinečki dvorac

20.5.1945. iz logora „Voćnjak“ u Samoboru je formirana skupina od 100 ljudi i , prema nekim svjedočanstvima, odvedena u logor Kerestine a odatle u Jastrebarsko dok samoborski vatrogasci tvrde da je dio tih ljudi zakopan u šumi kod Rakovog potoka.
U svibnju dvorac Kerestinec postaje logor. U njemu su bili zatočeni civili, domobrani i ustaše iz raznih krajeva Hrvatske njih oko 1000. Jedna skupina je dovedena iz Samobora. Odatle ih se odvozilo pretežno u Jazovku, prem Lučkom i na stratište Jardovac. Maks Prelec iz Strmca i zastupnik HSS-a nepoznatog imena streljani su u polju „Racko“. Određen broj zatočenika, najvjerojatnije dva kamiona ubijeni su na stratištu u Jelenščaku.

STRATIŠTA:

1. Stražnički put – Strijeljani civili i vojnici. Prema iskazima svjedoka tu je ubijeno i pokopano oko 30 ljudi. U smjeru Vrhovčaka malo podalje od drugog zavoja, s desne strane svjedoci pokazuju jamu dimenzija 3×4 metra gdje je prvo stratište i grobište civila i domobrana. Kad se dođe do zaravni zvanoj Brezina na stazi tridesetak metara dalje od ploče s natpisom „Pod Brezinom“ nalaze se četiri grobišta. Dva su dimenzija 3×3,5 metara s ulegnutom zemljom 40 cm. Žrtve su pokapali građani Samobora pod prisilom, vatrogasci i za vrijeme „radnih akcija“ kad su se prikrivala grobišta, Mile Perković, Petar (Milin sin) Perković, Katica Perković (Milina kći) 12 godina svjedokinja slučajno preživjela – udana Beršić.
2. Jelenščak – Prema kazivanju očevidaca, određen broj zatočenika, najmanje dva kamiona dovedeni su i ubijeni na stratištu u Jelenščaku i Filipčevoj šumi. Dovodili su zatočenike iz nekadašnje Urijeve ciglane smještene uz današnji Športski centar Samobor. Mjesto je udolina s tri strane omeđena strmim padinama. Dovedeni logoraši su sami sebi morali kopati rake. Nakon toga su ih mučili, tukli maljem i zatim strijeljali.
3. U ulici Tatjane Marinić u dvorištu jedne kuće ubijeno i pokopano je 9 njemačkih vojnika, u voćnjaku Marijana Šoštarića pokopan je jedan njemački vojnik. U okućnici Vida Vrbančića u Svetoj Heleni zakopan je Filip Grdović iz Golog Vrha. Na gradilištu Miroslava Penića pokopan je Zvonimir Ivezić iz Vukovara član Ustaške vojnice. Ubijen je i jedan domobranski vodnik iz Osijeka, jedna žena tabornica iz Dugog Sela.
4. Kod Lavice uz Gradnu – uzvodno uz Gradnu pod strmom stijenom sačuvana su dva bunkera iz 2. Svjetskog rata. Malo podalje uzvodno na putu za Vugrinščak bilo je stratište domobrana u svibnju 1945. Broj strijeljanih nije znan ali su komunističke vlasti na tom mjestu posadili borove da sakriju grobište.
5. Stari grad, brdo Tepec i Anindol – Danas su od Starog grada ostale su samo zidine a od kapelice u sredini samo temelji. Od kapele sv. Ane do vrha Tepeca, kapelice sv. Jurja, vodi slabo održavani put i staza sa 12 postaja križnog puta. Na prostoru između parkirališta„Rukljačeve gostionice“ i „tancplaca“ s obje strane su pokopani nevini svećenici (moguće vlč. Maretić iz Stare Gradiške i vlč. A. Đurić). Stari Grad je 1945. imao na jednoj kuli kameni i betonski krov. U svim prostorima Starog grada partizani su držali zarobljenike. Danonoćno se čula rafalna paljba. Stari Grad su minirali i tako se taj dio svoda i zidova srušio i pokopao zarobljenike.
6. Ulica Milana Reisera i Preradovićeva ulica, Filipčev sjenik i Šoštarićev štagalj najveće stratište u gradu. Prostor današnjih srednjih škola. Tu su prije kraja rata domobrani i ustaše izgradili rovove i bunkere za obranu Samobora i Zagreba koji su u svibnju postali stratišta i grobišta. Prostor između Betonske ceste i Samoborčekove pruge. Tu je ubijeno i zakopano 170 domobrana iz kuće i dvorišta obitelji Čudić u Gajevoj 50. Partizani su išli od kuće do kuće s nalogom da stanovnici moraju ići zakopavati mrtve. Mrtvace vezane žicom, zakopavali su dva po dva, puna dva dana. U svaki odjeljak rova stalo je oko 10 ljudi. 20.5.1945 – 15 zarobljenika iz zgrade poglavarstva poslano je s lopatama zakopavati ubijene u Reiserovoj ulici i na ostalim lokacijama. Kanal u kojima su ubijeni zakopavani dugačak cca. 60 metara. Prema izjavi svjedoka bilo je oko 500 ubijenih, 6-7 ekipa su razvažali mrtve. Kolima su ih Betonskom cestom prevozili do jednog bunkera iza današnjeg Ildaksa gdje su pokopali 25 mrtvih.
7. Žumberačko naselje – Prostor od Perkovčeve ulice do Samoborke najveće gubilište u gradu. Tu su prije kraja rata domobrani i ustaše izgradili rovove i bunkere za obranu Samobora i Zagreba koji su u svibnju postali stratišta i grobišta. Prilikom gradnje vojarne Taborec 1962., u Žumberačkoj građene stambene zgrade za časnike, dočasnike , činovnike i političare (mahom Srbijanci, Srbi i Crnogorci).
   Pod temeljima zgrade Žumberačke 12 je gomila ljudskih kostiju. Na izvođenju radova za kanalizacije za 10 i 12 Žumberačke nailazilo se na ljudske kosti. Ubijani zatvorenici iz privremenog zatvora u Perkovčevoj ulici u Vukovićevoj kući do prostorija „Komunalca“ a stratište je u dvorištu iza te kuće gdje se danas nalazi zgrada u Žumberačkoj 12.
8. Filmsko Naselje – Od križanja ispred škole Bogumila Tonija izgrađen za vrijeme rata bunker. Od njega do mjesta gdje su sagrađeni pogoni Samoborke vodio je rov. Na sredini rova je izgrađen još jedan bunker. Rov je jedne noći punoj rafala osvanuo zatrpan. Prilikom gradnje Filmskog naselja radnici pri kopanju temelja našli gomile ljudskih kostiju.
9. Giznik – „Rupica“. U Maloj Rakovici 9.5.1945. uhićeno je 5 domaćih 19-godišnjaka domobrana: Juraj Sečen, Josip Vraneković, Josip Biber, Jenko …. i Levak. Uz njih su uhitili i 24-godišnjeg Tomu Franjko i odveli u štab u kuće seljana Kuhara u Maloj Rakovici. U rano jutro 10.5.1945. su ih vezane odveli na stratište „Rupica“ na Gizniku u vinograd Drageca Bezjaka na mjestu današnje kuće Franje Kupresa. Ubijeni su rafalom iz pušaka partizana. Pokopali su ih u vinogradu s druge strane puta kod sadašnje kuće Vida Kovačića. Nekoliko dana iza toga roditelji i rodbina su tajno iskopali ubijene i pokopali ih u obiteljske grobnice na samoborskom groblju.
10. Polje iznad hidropatskog kupališta. Prema kazivanjima Franje Zlodija člana DVD Samobor vatrogasci su zakapali ubijene na ovom grobištu.
11. Mala Rakovica „Lanišče“
12. Velika Rakovica „Vrtlišče“. U svibnju, nakon završetka rata, partizani su uhićivali mladiće iz Velike Rakovice, većinom 19-ogodišnjake. Privodili su ih u jednu kuću u Maloj Rakovici u kojoj su ih ispitivali i mučili. Nakon tri dana su ih odveli u predio „Vrtlišče“ iza mlina Banjedvorac u kotlini okruženoj s tri strane i likvidirali. Ubijeno i pokopano 12 mladića. Trojica su bili domaći mladići: Drago Koletić, Drago Sokolović i Stjepan Hržić a ostali 9 vojnika nepoznati hrvatski vojnici. Ubijeni su imali tragove mučenja na tijelu, razbijene glave i s rukama vezanima žicom na leđima. Roditelji i rodbina su trojicu domaćih pokopali na Samoborskom groblju u obiteljske grobnice a ostalih 9 je pokopano u zajedničku grobnicu na gmajni u Maloj Rakovici.
13. Rudarska draga kod kapele sv. Nikole. 20.5.1945. strijeljan jedan časnik stotinjak metara iznad pećine.
14. Područje Stare ciglane prema Klokočevcu – Prema kazivanjima Franje Zlodija člana DVD Samobor vatrogasci su zakapali ubijene na ovom grobištu. Dovodili su zatočenike iz nekadašnje Urijeve ciglane smještene uz današnji Športski centar Samobor do stratišta „Jelenščak“.
15. Samobor – Sajmište, prema kazivanjima Franje Zlodija člana DVD Samobor vatrogasci su zakapali ubijene na ovom grobištu.
16. Bregana – područje samačkog hotela.
17. Bobovica, Otok Samoborski, obala rijeke Save. Partizani XVIII. brigade XXV. divizije otkrili skrivene vojnike u selu Bobovica, žicom ih povezali i strijeljali na obali rijeke Save. Vojnici domobranskog voda 2. voda 2. satnije, jedan od ubijeni, jedan klobučar iz Jaske, drugi vojnici i civili. Domobranski dočasnik iz Ljubuškog Stanko Leko se oslobodio žice s kojom je vezan ali su ga ponovo uhitili i ubili sa skupinom civila u voćnjaku u selu Samoborski Otok.
18. Grdanjci – mjesno groblje

SVETA NEDELJA STRATIŠTA

19. Sveta Nedelja – „Veliki travnik“ i „Pakovica“. Dovedena jedna grupa iz logora „Mala Rakovica“ Na lijevoj obali potoka Rakovica kraj drugog mosta na udaljenosti 10-15 metara od potoka na livadi koji domaći zovu „Veliki Travnik- Trebež“ na parceli zvanoj Paka Grobnica 35-45 vojnika. Svjedoci pretpostavljaju da su tu ubijeni hrvatski vojnici domobrani i ustaše pretežito iz Slavonije iz okolice Novske, dvojica iz Hrvatskog Zagorja, jedan iz Stenjevca u Zagrebu…. Svi koji su htjeli pobjeći su strijeljani a svi ostali poklani. Svjedoci koji su sutradan vidjeli stratište kazuju da je leševa bilo s obje strane potoka. Jedan koji je rodom iz Virovitice je uspio pobjeći a stariji ljudi kažu da se uspio spasiti i ranjeni Bartol Dutković rodom sa Svetonedeljskog Brega. Strijeljanje se dogodilo 10. i 11. svibnja 1945. 1950-ih godina čišćen je potok Rakovica i veliki grobni humak je bagerima razgrnut i poravnan a preko njega je izraslo rakitovo grmlje. Prigodom čišćenja Rakovice 1970.-ih buldožerima su izvučene ljudske kosti i dijelovi domobranskih odora pa je zato napravljen mali zavoj potoka kako bi se sačuvala grobnica.
    Danijela Jonke, Fučkar zapovjednik domobranske Prosvjetne bojne, Crnić i još dvojica njihovih prijatelja domobrana odvedeni iz doma obitelji Stranić na Gizniku povezane žicom u logor „Voćnjak“ i od tamo tako njih pet povezanih odvedeni do stratišta „Pakovica“ ili šumi „Lipje“ 11.5.1945. došli su vatrogasci iz Samobora sa svojim zapovjednikom Filipom Račićem, iskopali rake, leševe posuli živim vapnom i prekrili zemljom.
20. Sveta Nedelja – šuma „Lipje“. Šuma je smještena u podnožju Mužinić Brega na desnoj obali potoka Rakovica. U njoj je mučeno 14 hrvatskih vojnika 20-godišnjaka iz sela Bregi, Stupnik i Obrež. Ubijeni su na Križevo u proljeće 1945. Tu su ubijeni i pokopani: Josip Ivanec, Juraj Fabijančić, Josip Delić, Alojz Dutković, Stanko Dutković, tri brata koje su zvali „Gabreki“, i još petorica nepoznatih mladića. Neke od mladića su roditelji nekoliko dana nakon strijeljanja potajno iskopali iz jama i pokopali ih u obiteljske grobnice na svetonedeljskom groblju.
21. Sveta Nedelja – šuma „Padež“. Tu je ubijen Vinko Čačković domobran iz Svete Nedelje 9.5.1945.
22. Sveta Nedelja – livada „Lug“. Livada između Samobora i Svete Nedelje Tu je ubijen 9.5.1945. mladi svećenik Slavko Ivanec neposredno prije svoje mlade mise.
23. Kerestinec – polje „Racko“. Vjekoslav Mrakužić rodom iz Prekrižja Plešivičkog, Mrakužići – ubijen 1945. Ili u Jazovki ili u okolici Kerestinca. 20.5.1945. iz logora „Voćnjak“ u Samoboru je formirana skupina od 100 ljudi i , prema nekim svjedočanstvima, odvedena u logor Kerestine a odatle u Jastrebarsko dok samoborski vatrogasci tvrde da je dio tih ljudi zakopan u šumi kod Rakovog potoka
    U svibnju dvorac Kerestinec postaje logor. U njemu su bili zatočeni civili, domobrani i ustaše iz raznih krajeva Hrvatske njih oko 1.000. Jedna skupina je dovedena iz Samobora. Odatle ih se odvozilo pretežno u Jazovku, prema Lučkom i na stratište Jardovac. Maks Prelec iz Strmca i zastupnik HSS-a nepoznatog imena streljani su u polju „Racko“. Određen broj zatočenika, najvjerojatnije dva kamiona ubijeni su na stratištu u Jelenščaku.
24. Kerestinec – polje iza crkve uzvišenja Svetog Križa – žrtve su logoraši iz dvorca Kerestinec. Postoji više grobišta, broj žrtava oko 350 civili, Hrvati i ostali.
25. Kerestinec – kanal pored dvorca Kerestinec, žrtve su dovožene kamionima te streljane. Broj žrtava nepoznat, vojnici i civili, Hrvati i ostali.
26. Kerestinec – Miholićev put 26 a strijeljani hrvatski vojnici, uglavnom avijatičari
    broj žrtava 108.
27. Kerestinec – padina Stupničkoobreške ulice prema Ježdovcu, svjedoci kazuju da je u ljeto 1945. Zemlja kipila krvlju koliko je ljudi tamo ubijano. Tamo se zakopavalo jer zemlja ima dosta pjeska pa je lakše bilo zakopavati ubijene.
28. Mala Gorica – Šuma Starča, ubojstvo saborskog zastupnika za kotar Pakrac Ivana Terihaja koji se iz Pakračke Klise doselio u Rakitje. Partizani su ga uhitili u njegovoj kući i odveli u šumu Starča u Maloj Gorici i tamo ga ubili.
29. Rakov Potok – šuma „Stupnica“

Dovoženi, mučeni i ubijani iz samoborskih logora
Pročitati u V. Nikolić: Bleiburška tragedija hrvatskog naroda, str. 181
Da prikriju zločine narodne su vlasti dugo vremena branile pristup i područje proglasili „farmom puževa“. 20.5.1945. iz logora „Voćnjak“ u Samoboru je formirana skupina od 100 ljudi i , prema nekim svjedočanstvima, odvedena u logor Kerestinec a odatle u Jastrebarsko dok samoborski vatrogasci tvrde da je dio tih ljudi zakopan u šumi kod Rakovog potoka likvidirani hrvatski vojnici postoji više grobišta oko 650 žrtava.

30. Sveti Martin pod Okićem – 12.9.1946. pred župnim dvorom iz zasjede je lovačkom puškom ubijen župnik Pavao Bedenik u dobi od 32 godine.
31. Jazovka u Žumberku

Dovoženi, mučeni i ubijani iz samoborskih logora i bolesnici iz zagrebačkih bolnica
Mara Juratovac, djevojka 17 godina rodom iz Novog Sela Žumberačkog – ubijena 1942. (djevojka 19 godina) Juratovac rodom iz Novog Sela Žumberačkog – ubijena 1942. Juro Juratovac (Crni) rodom iz Novog Sela Žumberačkog – ubijen 11.4.1944.
Petar Juratovac (Šuco) rodom iz Novog Sela Žumberačkog – ubijen 1944.
Janko Juratovac (Kostur) rodom iz Novog Sela Žumberačkog – ubijen 1944.
Franjo Juratovac (Pajkov) rodom iz Novog Sela Žumberačkog – ubijen 1944.
Janko (Franje) Delišimunović rodom iz Gornje Vasi – ubijen 1945.
Vjekoslav Mrakužić rodom iz Prekrižja Plešivičkog, Mrakužići – ubijen 1945. Ili u Jazovki ili u okolici Kerestinca.

32. Sošice – Dovoženi, mučeni i ubijani iz samoborskih logora i drugih mjesta i bolesnici iz zagrebačkih bolnica. Mučene, a neke i žive bacali u vrlo dubok ponor koji se nalazi između sela Gornje i Sopti. Ubijanja se vršila do polovice lipnja 1945. Seljaci su čuli jauke žrtava bačenih živih u jamu.
33. Križni putu 1. – Ogulin – grobište Samoboraca 21.7.1945. krenula je kolona zarobljenika iz Samobora na „Križni put“. Više od 4.000 ljudi svi iz manjih logora u centru, logoraši iz „Kloštra“, logor „Reiserova perivoja“ i iz logora „Mala Rakovica kreće za Ogulin. Kolonu prate patrizani naoružani strojnim puškama. Smjer Mirnovečka cesta, Dugava, Galgovo, Klinča Sela, Kupinec, Pisarovina, Pokupsko, logor „Viktorovac“ u Sisku (neke zarobljenike ubijaju i tovare u 20-50 zaprežnih kola i odvoze), logor „Staklana“ u Sisku, novačenje u VIII. Kordunašku udarnu brigadu, Petrinja, Glina, Gvozd, Topusko, motel „Korana“ u Karlovcu, Vojarna bana Jelačića u Karlovcu, Duga Resa, Zvečaj, Generalski Stol prijevoz vlakom, Realna gimnazija u Ogulinu, Petrovo Selo, oko 2 sata u noći strijeljano je više od 100 Samoboraca, njihovo grobište je udaljeno 400 metara od Ogulina na lijevoj strani ceste Ogulin-Josipdol. To je najveće stratište i grobište Samoboraca.
34. Križni put 2. Polazak iz logora „Mala Rakovica“ oko 3.000 zarobljenika. Rakovica (prva ubijanja na kraju kolone), sajmište prije Jastrebarskog ( u toj šumi je puno ubijenih zarobljenika), logor „Dubovac“ u Karlovcu (noću kolone kamiona odvoze zarobljenike u Jazovku, šumu Kozjaču iza karlovačkog Starog grada…), Pisarovan, Pokupsko, šuma Kljuka (puno ubijenih-kolona prepolovljena), logor „Viktorovac“ u Sisku, Hrvatska Kostajnica, Dubica, Jasenovac (Jasenovački logor je pun, noćima su vršena smaknuća logoraša na stratištama i u rijeci Savi), Novska, Daruvar, Pakrac, Voćin, Papuk, Velika kod Požege logor uz Orljavu, Požega, logor u Našicama, 21. Kolovoza 1945. dolazak na Zeleno Polje u Osijek kad je donesena opća amnestija.

Uredništvo/komunistickizlocini.net