Bobovac župa Sunja

     Nakon rata s Turcima, preci iz posavskog Bobovaca došli su od slavnog kraljevskog Bobovca iz BiH do ove posavske regije i Sunje. Kada je riječ o Bobovčanima, stoljećima, od dolaska na ova područja, borili su se za vlastiti opstanak i ljudsko dostojanstvo. Nisu se dali lako pokoriti nikome i nikada, iako su znali da je cijena toga bila visoka i da se plaća i ljudskim životima.  Nakon što su živjeli uz carsku granicu, stoljećima su sudjelovali u ratovima kao graničari, a mnogi su završili svoje živote negdje na granicama vojnog područja, diljem Europe, sve do Rusije, služeći monarhiji kao profesionalni vojnici.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Ginuli su Bobovčani u mnogim bitkama i ratovima, ali nikad tako masovno i okrutno kao u Drugom svjetskom ratu, odnosno iza njegovog završetka 15. svibnju 1945. i tijekom slijedećih mjeseci. Bilo je to vrijeme neviđena terora, zločina i partizanske bestijalnosti. Na dvadesetodnevnom maršu smrti, Križnom putu od Bleiburga do zarobljeničkih logora u okolici Bezdana i Apatina, bobovački i ostali ratni zarobljenici, bili su svrstani u kolone smrti da bi odmah u Sloveniji bili izloženi pljačkanju, izgladnjivanju,  mučenju i ubijanju. Najviše naših sumještana  stradalo je na križnom putu ili na povratku kući. Zbog toga je Bobovac selo sa tragičnim rekordom: tri četvrtine od ukupnog broja stradalih mještana ubili su partizani nakon rata. Većinom su to bili ljudi u dobi od 20 do 35 godina, u cvijetu mladosti, u punoj snazi, kako radnoj tako i reprodukcijskoj. Bili su obični vojnici koji nisu učinili nikakvo zlodjelo, obični ljudi koje su jugokomunisti ili naši „komšije“ prozvali nacistima i fašistima, samo zato jer su bili domoljubi, čeznuli su za svojom državom, jer su bili Hrvati katolici.

Vjerojatno bi broj stradalih na križnom putu bio još i veći da se bobovački ratni zarobljenici nisu držali skupa, međusobno se pomagali, nosili iznemogle ili pretučene, međusobno se hrabrili da izdrže. O tim tragičnim događajima na križnom putu u bivšoj Jugi, nije se smijelo javno govoriti. Ali Bobovčani nikada nisu zaboravili svoje stradalnike i povijesne istine koje su namjerno godinama prikrivane i pod pritiskom velikosrpskih i komunističkih režimlija lažirane. Odmah iza Domovinskog rata, 1996. godine, prikupljeni su podatci o stradalima u Drugom svjetskom ratu, te stradanjima na Križnom putu. Sistematizirani su, dopunjeni i poimenično objavljeni zalaganjem članova županijske radne grupe 2006. u “Sisačkom žrtvoslovu”. Sjećanjem  na ta stradanja, postavljena je i spomen-ploča na seoskom društvenom domu. Otkrio ju je 5. listopada 1996.  hrvatski branitelj sunjske Posavine, general i haški mučenik Slobodan Praljak.

Ispred crkve Uzvišenja sv. Križa u Bobovcu (župa Sunja) 26. svibnja 2017., otkrivena je i blagoslovljena spomen-ploča i bijeli križ istine za 89 mještana ovoga sela, stradalih od komunističke vlasti nakon 1945. godine. Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je spomen-ploču i bijeli križ istine za 89 mještana ovoga sela.

Uredništvo/komunistickizlocini.net