DANICA GLAVAŠ ŽRTVA NAPADA UDBE 1986. (Najprije me pokušao ubosti nožem u usta, zatim me ubo u lice)

Danica Glavaš

    Danica Glavaš, rođena 27. ožujka 1947. u Drinovcima pokraj Gruda, bila je članica uredništva časopisa “Hrvatica”, namijenjenog prvenstveno hrvatskim ženama u emigraciji. U Četvrtak 9. siječnja 1986., oko 10.30 prijepodne, na vrata zgrade u kojoj je obitelj Glavaš iznajmljivala stanove u Chicagu, pozvonio je nepoznat mladić nakon čega je Danica Glavaš otvorila vrata te je nakon kraćeg razgovora uslijedio napad!

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Što se dalje događalo, svjedočila je Danica Glavaš:

“Uslijedili su ubodi nožem: najprije me pokušao ubosti u usta; kako sam se otrgla, zasjekao mi je jezik. Zatim me ubo u lice, pa je opet pokušao u usta. Opet sam se otrgla i on me je samo malo zasjekao iznad usne. Tada sam uspjela otvoriti vrata desnom rukom, a lijevom sam zaštitila srce. Treći ubod bio je gotovo smrtonosan ispod srca u trbuh. Nakon toga je napadač, kroz već otvorena vrata, istrčao munjevitom brzinom.”

Zahvaljujući pomoći susjeda i brzoj bolničkoj intervenciji, Danica Glavaš je preživjela višestruke teške rane po cijelom tijelu.

Prema izjavi Vlade Glavaša supruga Danice Glavaš iz 2014.

Četvrti pohod na moju konačnu likvidaciju pripremao se više mjeseci, određeni su likvidatori i osigurana novčana nagrada. Tog kobnog dana (09. siječnja 1986), a iz poslovnih razloga, nepredviđeno sam napustio svoj dom oko 7 sati, da bi trojica ubojica došla oko 10 sati, kada većina ljudi radi i djeca su u školi. Raspored je bio po udbaškoj šabloni. Jedan je došao na vrata našeg stana (Hrvat od Drniša, kriminalac kojeg je Udba koristila u zamjenu progona), drugi je (Albanac s Kosova) kao izvidnica čekao pred ulazom u zgradu i treći (musliman iz Sandžaka) u upaljenom automobilu. Kada je moja supruga (Danica Glavaš) na zvonjavu i kucanja otvorila vrata stana te nakon kraćeg razgovora i njegova upita za mene u njemu prepoznala udbaša, a i on se iz tog razgovora osjetio prepoznatim, da bi zataškao otkriće udbaške zamke, on je na brzinu odlučio riješiti se svjedoka. Izvadio je nož i na brzinu pokušao okončati život moje supruge. Zahvaljujući Božjoj pomoći i njezinu poznavanju borilačkih vještina, kao i susjedu liječniku zločinac nije završio svoj naum. Danica je na kućnom pragu izgubila 4/5 krvi, s presječenim jezikom, ubodom iznad usne, prerezanom slezenom, oštećenim crijevima i krvnim žilama, a zbog brze liječničke pomoći preživjela ovaj zločin, no s teškim tjelesnim oštećenjem i danas se mukotrpno bori. Kada smo nas dvoje, uz pomoć brojnih prijatelja i čikaške policije bili pri kraju razotkrivanja ovog zločina i udbaške mreže u Chicagu, pa i dalje, preko noći došla je naredba iz Washingtona i svi su papiri prebačeni u glavni ured FBI-a. Tog istog dana slučaj pokušaja ubojstva postao je stroga tajna, a s time i za nas završen slučaj. Ni pokušaji rasvjetljavanja u Hrvatskoj ‘90. nisu uspjeli. Zašto?!

Vrijedi još jednom istaknuti dio iz Glavaševa pisma:

Kada smo nas dvoje, uz pomoć brojnih prijatelja i čikaške policije bili pri kraju razotkrivanja ovog zločina i udbaške mreže u Chicagu, pa i dalje, preko noći došla je naredba iz Washingtona i svi su papiri prebačeni u glavni ured FBI-a. Tog istog dana slučaj pokušaja ubojstva postao je stroga tajna, a s time i za nas završen slučaj.

Ne bi to bio prvi slučaj da je FBI zataškao neki zločin koji su napravili dvostruki agenti FBI-a i jugoslavenskih tajnih službi. Tom se problematikom bavi viši šef deska NSA za Balkan, danas obavještajni stručnjak John Schindler.

Od sredine šezdesetih, pa sve do početka devedesetih godina, kada se Jugoslavija počela raspadati, UDBA je na zapadu ubila stotinjak ljudi. Dvanaest ubojstava se dogodilo u Sjedinjenim Američkim Državama, a niti jedno od njih nije riješeno.

Od sredine sedamdesetih godina UDBA se počela infiltrirati u „neprijateljsku emigraciju“ svojim agentima, te je uspjela probiti sve značajnije antijugoslavenske skupine, često na vrlo visokim razinama, pri čemu Otpor nije bio iznimka. Titovi špijuni su igrali opasnu igru sa zapadnim protuobavještajnim službama, uključujući FBI. Kada god bi agent UDBA-e došao u Ameriku sa tajnim zadatkom, obično bi ponudio svoje usluge FBI, koji je želio povjerljive doušnike unutar balkanske emigrantske zajednice. Sa određenom razinom zaštite koju je osiguravao FBI, ubojica bi tada bio slobodan izvršiti atentat i izgubiti se.

John Shindler, Mračna strana suradnje FBI i Udbe: Zbog čega Washington nije objasnio bombaški napad na zračnu luku LaGuardia iz 1975?

John Schindler je najavio i kako piše knjigu u kojoj će se detaljnije posvetiti toj problematici.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

1 comments

  1. IZDAJNICI
    Na prijestolju usred raja u nebeske dike slavi
    Gdje no sreći nema kraja, sudi vladar sjedoglavi.
    Lice mu ko sunce sija, nedostupno svijetu živih,
    Mir božanski gle izbija iz očiju dobrostivih.
    Sve po redu bijedni stvori primiču se sudu bliže,
    Desno blješte zlatni dvori, lijevo plamen vatre liže.

    Anđeli sa desne strane Gospodara moćnog, kleče,
    Poju pjesme odabrane, rajske dveri miljem ječe.
    S lijeve strane paklu bliže ružnu sliku vidiš brate –
    Povorka se crna niže, zvijeri grozne, a rogate,
    Čas zacvile, čas urliču, čampaju se, grizu, kolju…
    ‘‘Slava paklu!’’ kadkad viču Luciferu baš za volju.

    Sudac sudi sve po redu kako kome reći treba,
    Ne po novcu, ni izgledu, već po svetoj pravdi Neba.
    Riječju blagom grijehe prašta bijednoj duši čovjekovoj,
    Ne zamjera Bogo svašta slaboj djeci Adamovoj.
    Krv i meso u koga je putem trnja padne lako,
    Život ljudski napast sva je, na zemlji je grešnik svako.

    Prašta Bogo, al’ se čudi – vel’ko mnoštvo pred njim čeka;
    Neobični reć bi, ljudi, na čelu im zvijezda neka.
    Kriju oči, grče lica, s ruku curi topla krvca.
    Čelom piše IZDAJICA, svijaju se poput drvca.
    Uzdahnuo sudac: ‘‘Aha, vi ste sjeme Brozovića,
    Vi ste uzrok suza, straha, užasnoga krv’prolića.

    Vi ste oni što izdaste pradjeda vam ime časno,
    Sina mojeg proganjaste i Gospino ime krasno.
    Četrdeset pete vi ste stotin’ tisuć ljudi klali,
    Sa Partijom vjenčani ste, Brozu vjerni sveđ ostali.
    Sjećate l’ se groznog klanja? Grijehe sam vam pomno piso;
    Čekajući pokajanja plakao sam i uzdiso.

    Pobili ste moje sluge, temelje mi Crkve svete
    Stekli duši kazne duge, petokrake zarad klete.
    Zbog užitka zemaljskoga oteli ste tuđe polje,
    Brata svojeg hrvatskoga osudili na nevolje.
    Prognali ga s rodnog praga neka svijetom bolan luta,
    Nek zbog hira jugovraga trpi patnje jarma kruta.
    Pamtite li janjce mrtve kad ih grešna ruka ubi?
    To su vaših grijeha žrtve, Hrvatine, domoljubi.
    Ubili ste Maričića, Rukavinu, Krtalića,
    Luburića, Mrkonjića Pernara i Šimundića,
    Tolja, Ursu, Mihalića, Brunu Bušić i Tominca,
    Protulipca, Mikulića, mučili ste i Stepinca
    I stotine časnih ljudi, braću svoju ispaćenu…
    Stoga, Nebu pravo budi – dajem plaću zasluženu:

    Ja, Gospodar svemogući izričem vam kaznu suda –
    Nek vam plamen sveđ gorući pali grešnog tijela uda.
    Nek se duša tminom klati i o kutu raja sanja;
    Bolno ćete vapijati trunčić mojeg smilovanja.
    Na zemlji se bilo kajat, zalud suze poslije smrti,
    Zalud gorko plakat, zdvajat kad na pakla stojiš crti.
    Odlazite sluge Tita, tamo gdje je škripa zubi;
    Vjerna ste mu bili svita, al’ vas vjernost vragu, ubi.’

    Opro Sudac ruke svete, niz obraze suza kanu.
    De pogledaj, ljudi čete pred noge mu smjerno panu.
    Na grudima trobojnica, krunica im oko vrata,
    Ponos krasi oči, lica, zagrlio bratac brata.
    Milopojna, skladna, glasna, jeknu Nebom Lijepa naša,
    Stopila se grla krasna sa grlima anđelaša.
    Da ukrase konca djelo ‘‘Za Dom spremni’’ klik se prosu
    I pjevahu hrabro, smjelo, pjesme roda, u zanosu.

    Zadivljeno Bogo slušo pa izreče pravde riječi:
    ‘‘Oj hrvatskog stvora dušo, tebi Sudac raj ne priječi.
    Amo k meni patrioti ispaćene Kroacije,
    U nebeskoj sveđ divoti nek vam svjetlost vječna sije.
    Dosta su vas moćni trli zarad stijega i mog sina,
    Borci roda časni, vrli, junačine od davnina.
    Svi na zemlji dobro čujte: Ne puštam u Nebo zvijeri.
    Star sam djeco, al’ vjerujte, Božje oko dobro mjeri.
    I ovo ću još izustit makar na me bila vika,
    Svakoga ću u raj pustit, al’ ne mogu izdajnika.

    Marija Dubravac, Brisbane

    Sviđa mi se

Komentiraj