Selo je prvi put pomenuto 1267 god., moderno naselje su osnovali i naselili Nijemci 1787 god., (do tada je ovdje postojalo nenaseljeno područje).

Logor Bački Jarak je postojao od 2. studenog 1944. do 17. travnja 1946 god., i u njemu je od gladi, bolesti i zlostavljanja umrlo 7000 ljudi, uglavnom žena, djece i starijih ljudi, od gladi, bolesti i zlostavljanja.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

U dokumentarcu koji možete ovdje pogledati, svjedoče nekadašnji logoraši: Pal Bakoš, Julia Telek, Ferenc i Karolj Uri.

U Bačkom Jarku 06.05.2017 god., je otkriveno spomen obilježje podunavskim Nijemcima i Mađarima, pobijenim krajem Drugog svjetskog rata od strane Titovih partizana. Spomenik stradalima postavljen je na inicijativu Udruženja podunavskih Nijemaca. Spomen obilježje je u obliku mramornog križa s natpisom:

 

“Ovaj spomenik čuva sjećanje na naše sugrađane, podunavske Nijemce, koji su u logoru za interniranje u Bačkom Jarku stradali i našli ovdje vječni mir. Neka počivaju u miru, mi ih nećemo zaboraviti”.

U Bačkom Jarku je početkom 20. stoljeća živjelo 2.127 Nijemaca, 47 Mađara i dvoje Srba, a danas je to etnički čisto srpsko mjesto.

Progon, je bio uobičajeni izraz Podunavskih Nijemaca za konačno uklanjanje iz njihovih domova i potpunu evakuaciju folksdojčera iz njemačkih sela. To je bio rezultat odluke ”Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije” (AVNOJ), privremenog zakonodavnog odbora partizana. Odluka je objavljena 21. studenog 1944. godine Jednim ”izvansudskim rješenjem” Folksdojčeri su proglašeni za ”narodne neprijatelje” i propisan je gubitak svih građanskih prava. Dalje se određuje potpuna eksproprijacija sve njihove pokretne i nepokretne imovine. Lišeni imovine i svih prava, mogli su da budu protjerani iz svojih domova  i internirati u logore.

U Bačkoj,   Novosadski kotar je bio prvi tako ”etnički očišćen”. Njegovi folksdojčeri protjerani su iz svojih domova  između 2. i 4. prosinca 1944. godine i odmah podijeljeni u kategorije. Radno sposobni, su uglavnom ostali u lokalnim logorima ili su bili prebačeni u središnji civilni logor u Novom Sadu. Nesposobni za rad morali su da krenu na put Bačkog Jarka u roku od dan-dva. U Bačkom Jarku je prvobitno živjelo oko 2.000 folksdojčera i bio je potpuno evakuiran. Poslije 2. prosinca 1944  godine., služio je kao koncentracijski logor za južnu Bačku.

S obzirom na to da je masovno protjerivanje u Banatu počelo također početkom prosinca 1944 god., može se opravdano nazvati ”prosinački talas” internacije. Sljedeći talas zadesio je južnu i zapadnu Bačku neposredno prije i poslije Uskrsa 1945. godine. Središnja Bačka došla je na red oko 25. svibnja 1945. godine. Folksdojčeri iz nekih općina zapadne i sjeverne Bačke potpuno su protjerani između kraja lipnja i kraja kolovoza 1945. godine. Uobičajeni ”modus operandi” protjerivanja u seoskim zajednicama, većinom ili potpuno naseljenim folksdojčerima, bio je sljedeći:

Partizanske jedinice bi krišom opkolile mjesto i iznenada, počinjući od jednog kraja sela, krenuli da istjeruju zatečene i nespremne civile iz domova. Otjerali bi ih na seoski pašnjak na obodu grada gdje je tri do četiri tisuće seljana čekalo kategorizaciju: odvajanje radno sposobnih od onih predviđenih za logor smrti. Ako bi dijete imalo dvije godine ili manje, oboje, i majka i dijete, odlazili bi u logor smrti. Ali, ako bi dijete bilo starije od dvije godine, otimano je od majke i gurnuto je baki ili drugim rođacima ili susjedima. Majka je odlazila u radni logor, a dvogodišnje ili starije dijete s transportom u logor za likvidaciju.

Danas spomen obilježja stradalim civilima od komunističkog režima u Vojvodini ruše redovito svake godine, pa tako i spomen obilježje u Bačkom Jarku i okolnim mjestima. Mnogi se još boje progovoriti javno o stradanjima drugih narodnosti u Vojvodini za vrijeme Titovog komunističkog režima. Kako je izgledalo to stradanje najbolje možete vidjeti iz potresnih svjedočanstava preživjelih logoraša koji vam donosimo u ovom članku.

 

Uredništvo/komunistickizlocini.net