Dubrovnik – Orsula

   Ubijeni konavoski mladići na Orsuli nisu počinili nikakav zločin, likvidirani su bez suda i dokazane krivnje.Zločin počinjen na Orsuli zapravo je preteča onoga što je kasnije dovršeno na Bleiburgu i Križnom putu hrvatskog naroda, pogromu kroz koje je prošlo više stotina tisuća Hrvata likvidiranih nakon završetka Drugog svjetskog rata. Spomen ploča s uklesanim imenima 13 mladih domobrana podsjeća i opominje svakog dobronamjernika na strahote koje su počinili Titovi komunisti, tzv. ‘osloboditelji Dubrovnika’ iz listopada 1944. godine.

Na istočnom ulazu u Dubrovnik, na predjelu zvanom Orsula, zvjerski je ubijena grupa tek mobiliziranih mladih Konavljana, pripadnika hrvatske vojske, koje su zarobili pripadnici 10. hercegovačke brigade u Komolcu. U noći 19. listopada 1944., nesretne su domobrane iz zatvora u Karmenu ukrcali u kamione i odveli na Orsulu, gdje su ih po dvojicu izvodili iz obližnje barake, ubijali i bacali niz padinu.

Danima nakon tog strašnog zločina mrtva su tijela plutala po moru, ispred gradskih mira. Nažalost nitko od trinaest mladića nije imao prilike preživjeti… nitko osim Marka Trtomana koji se čudesno oslobodio žice kojom su bili svezani, neopazice se izvukao iz barake, izbjegavši tako sigurnu smrt. Zahvaljujući njemu istina o strašnom zločinu nije ostala tajna kao bezbroj drugih. Nakon pola stoljeća šutnje njegova životna ispovijest ugledala je svijetlo dana, a od neovisnosti RH vjerski je obred zamijenio pojedinačne tihe molitve najužeg kruga obitelji ubijenih.

Kroz pedeset godina moći i vlasti Titovi komunisti nisu odali svoje zločine i zločince. Nisu izdali niti jednog ubojicu, mjesto pogubljenja, masovnu grobnicu, stratište, a još manje da bi istražili ili obilježili grobišta. Zato s pravom izjednačujemo današnje ubojice iz redova ekstremističkih fundamentalista s ondašnjim komunističkim. Potkrjepu nalazimo posvuda na dubrovačkom području od Orsule, Dakse, Montovjerne, Boninova, Domobranskog groblja, ili neke od brojnih stratišta na otocima Jakljanu, Korčuli, Mljetu…

Nažalost, za te zločine nitko nije odgovarao, a podignute tužbe kod nadležnih hrvatskih sudova i dalje su ‘na čekanju’. I dalje su ‘nepoznati počinitelji’ nebrojenih zločina počinjenih na širem dubrovačkom području tijekom i nakon II svjetskog rata. Komunistički uhljebi i njihova šutnja funkcioniraju poput sicilijanske ‘omerte’, a neprocesuirani zločini, služe im kao nagrada za posao kojeg ne obavljaju!

Spomen ploča s uklesanim imenima 13 mladih domobrana podsjeća i opominje svakog dobronamjernika na strahote koje su počinili komunisti, tzv. ‘osloboditelji Dubrovnika’ iz listopada 1944. godine. Jer samo dan nakon ulaska njihovih jedinica u Dubrovnik započela je tortura i pakao za Grad koji je u svojoj prebogatoj povijesti uspješno brodio u svakojakim situacijama i nedaćama. Prirodna katastrofa iz 1667. i komunistička mržnja iz listopada 1944. godine, dva su datuma koja ostaju zapisana najcrnjim slovima u povijesti Dubrovnika. Niti moćne zidine koje su ga stoljećima štitile, nisu uspjele sačuvati živote svojih sugrađana od partizanskih barbara koji su okupirali slobodu, zvanu Libertas, na svetog Luku 18. listopada 1944. godine.

Odmah po dolasku tzv. ‘osloboditelja’ započela su brojna uhićenja, zatvaranja i likvidacije. Tada još živi svjedok tih strašnih dana, 98. godišnji gospar Pavo Dalmatin je s nekolicinom mladića morao sakupljati u gradskom portu obezglavljena tijela nesretnika. Nakon pola stoljeća šutnje odvažio se iznijeti svoju životnu dramu našem sugrađaninu dr Augustinu Franiću, koja je objavljena u glasniku Politički zatvorenik 1990. godine.

Svaki je komunistički zločin za cilj imao i najbolniju hrvatsku dimenziju demografsko sakaćenje Hrvata. Samo je Orsula s 13 ubijenih mladića u dvije generacije ostavila demografski manjak od barem stotinu Hrvata, i isto toliko obitelji. Ako pomnožimo brojna stratišta i žrtve doći ćemo do zapanjujućeg podatka zašto nas ima samo 4 milijuna stanovnika u Hrvatskoj. Sve je to planirano i ostvareno u razdoblju od pola stoljeća totalitarnog komunističkog režima, tijekom Prvog 1941-1945., i Drugog 1991-1995., Domovinskog rata kada je izgubljeno stanovnika za dvije današnje Hrvatske.

Inače, Udruga Hrvatski domobran je 1996. godine, postavila Spomen ploču, a 2007. godine, ploča je zamijenjena novom, da bi se 2014. godine, isti prostor dodatno uredio izradom kamenog oltara i postavljanjem Informativne višejezične ploče s osnovnim podacima o nevinim žrtvama i zločincima.

Nažalost,  već je drugi put na vandalski način polomljena info ploča na ovom spomen obilježju, potpuno je uništena ploča veličine 120×80 cm, napravljena od čvrste forex plastike i uokvirena s čeličnim nehrđajućim okvirom. Prvi put je bila uništena 15. veljače 2015. godine. Drugi put info ploča je uništena baš u osvit 25. obljetnice priznanja RH, 15. 01.2017., što odašilje jasnu poruku.

Popis ubijenih mladih Konavljana čija su imena poznata:

1. Ivo Đuka, Božov, r. 1924., Dubravka
2. Antun Kovač, Ivov, r. 1918., Duba
3. Vlaho Španjuo, Mihov, r. 1919., Duba
4. Antun Španjuo, Mihov, r. 1922., Duba
5. Andro Trojanović, Baldov, r. 1923., Pavlje Brdo
6. Niko Trtoman, Lukin, r. 1925., Bani
7. Niko Vatrić, Matov, r. 1921., Bani
8. Ivo Vlahutin, Ivov, r. 1925., Gabrila
9. Marko Vlahutin, Ivov, r. 1926., Gabrila
10. Antun Zupčević, Adema, r. 1906., Gorica Trebinjska
11. Baro Bado Barović, Iva, r. 1907., Gor. Brgat.

Uredništvo/komunistickizlocini.net