KAKO SU ISTRIJEBILI HRVATE U DRVARU 1942 – SVJEDOČILA PARTIZANKA MARA DOŠEN

Drvar

Kod Drvara rujan 1942. Slika je iz zbirke Muzeja povijesti Jugoslavije, te predstavlja nepobitan dokaz da su partizani zajedno sa četnicima napravili pokolje.
Kod Drvara, rujan 1942. god. Slika je iz zbirke Muzeja povijesti Jugoslavije, te predstavlja nepobitan dokaz da su partizani zajedno sa četnicima djelovali na širem području Drvara kao i drugim mjestima.

Cijeli tekst prenosimo u izvornom obliku:

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala

10,00 EUR

Partizanka Mara Došen, krojačica iz Sanskog Mosta, grčko-istočne vjeroispoviesti, preslušana 24. srpnja 1942. u Priedoru od sudbeno-liečničkog povjerenstva iz Zagreba, kojemu je bio predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, dala je ovaj izkaz o ubijanju Hrvata u vrieme komunističko-četničke vladavine u Drvaru: Bila sam u Drvaru, kada su komunisti-četnici ušli u Drvar. Čim su ušli u Drvar, komunisti-četnici su sve stanovništvo iz kuća iztjerali, sve kuće pretražili i stanovništvo odveli izvan mjesta u jedan logor. Tu su odijelili Hrvate od Srba i to odmah po skupinama, kako su ih dovodili, pa su znali u pojedinoj skupini odvojiti 40—60 ljudi, koje su odmah odvodili u selo Kamenicu, koje se nalazi na brdu i tamo su ih ubijali. Te ljude, koje su odvodili u Kamenicu, vezali su i vezane iz logora odvodili. Čula sam, da su u Drvaru i bližoj okolici poubijali oko 300 Hrvata. Poslije toga u Drvaru je ostalo vrlo malo Hrvata, po mojem mišljenju oko 15 do 20. Za vrijeme navale komunista-četnika na Drvar odpor su davali mladi Hrvati u Hrvatskom domu, njih oko 30, koji nisu mogli odbiti navalu, pa kad su zarobljeni, sve su ih komunisti-četnici odveli svezane u Kamenicu i sve poubijali. Ostali Hrvati nisu bili naoružani, da bi mogli dati odpor. U to vrieme nije se samo govorilo o četnicima, nego i o komunistima, jer su zajednički radili. Za vrijeme njihove vlasti u Drvaru,-oni su držali sastanke, na kojima su držali razne promičbene govore, ali se danas tih govora ne mogu sjetiti. Znadem, da su ubili tri Hrvatice, i to neku Čorić Anđelku, Altarac, kojoj imena ne znam, te jednu Dalmatinku, kojoj ne znam ni imena ni prezimena. Koliko se danas sjećam, nakon godinu dana od događaja, poubijani su od komunista-četnika među ostalima ovi Hrvati u Drvaru:

Oto Lurnsek, koji je ubijen na putu do Bos. Petrovcu prema Drvaru i zakopan kod

župne crkve u Bos. Petrovcu,

Zvono Ledić, pisar,

Luka Ledić, majstor u tvornici celuloze,

Kiseljak, strojovođa, krstnog imena mu ne znam.

Rudolf Held, i njegov sin,

Guman, majstor, krstnog imena mu ne znam,

Butković, pekar, krstnog imena mu ne znam,

Drago Pavicić, električar,

Steinbauer, ljevač u tvornici, krstnog mu imena ne znam,

Asim Micić, brijač,

Fedorov, krstnog imena mu ne znam,

Ratko Koić,

Bjelecki, radnik u tvornici celuloze, imena mu ne znam,

Tone Paver, podvornik,

Werle, električki majstor u tvornici celuloze, imena mu ne znam,

Skiba, stolarski majstor u tvornici celuloze, imena mu ne znam, te više radnika Hrvata muslimana i katolika u tvornici celuloze, kojima imena ne znam.

Od naoružanih 30 Hrvata bili su trojica iz Drvara, a ostali iz drugih mjesta, dok su ostali Hrvati u samom Drvaru bili nenaoružani. U Drvaru sam se družila s pravoslavkama Dragom Krejić, Radojkom Bajić i Ljubicom Petrović, koje su mi pripoviedale, da su u Bos. Grahovu komunisti-četnici poubijali Hrvate. Ubijanje su u Kamenici vršili, kako sam čula nad jednim ponorom, a koji su ih ljudi od komunista-četnika ubijali, ja nisam vidjela, ali sam čula, da su u svojim redovima imali najgore ljude iz sela i da su oni to ubijanje vršili. Kod napadaja na sam Drvar nisu ti komunisti-četnici bili svi od reda naoružani oružjem, već su nekoji imali i lopate i sjekire. Poslije zauzeća Drvara po komunistima-četnicima, nastale su u Drvaru nesnosne prilike, jer je ponestalo živežnih namirnica, pa sve što su komunisti-četnici radili, bilo je na štetu cielog mjesta, jer se poslije u Drvaru nije dalo izdržati. Drvar je izgledao kao groblje. Ja sam ostala u Drvaru, jer nisam mogla nikuda. Kad su u Drvar ušle talijanske čete, komunisti-četnici su pobjegli, ali su na biegu još zapalili sve radničke kolonije, tvornicu celuloze i kolodvor. Kada su se kasnije četnici-komunisti posvadili i počeli raditi četnici za sebe, a komunisti za sebe, popalili su četnici u selima Kamenici, Šipovljanu, zaselku Pasjak, Crljevici i Zaglavici kuće svima onima, koji su prešli na stranu partizana.

Ovo sve kazala sam po mojem sjećanju i sve gore navedeno potvrđujem svojim podpisom.

Mara Došen, v. r.

Članovi povjerenstva:

Matija Kovačić, v. r.

Dr. Maksimilian Stepinac, v. r.

Dragan Katičić, v. r.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

One comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s