U ŠIROKOJ KULI 41./45 LIKVIDIRANO 136 HRVATA DOK JE 91./95 LIKVIDIRANO 33 HRVATA – ZAŠTO NAM SE POVIJEST PONAVLJA, MOŽDA JER NISMO JOŠ IMALI PRILIKU UČIT „POVIJEST“

Za vrijeme Drugog svj. rata (i neposredno poslije) ubijeno je 137 ljudi od čega 13 žena i 15 djece. Ono što upada u oči je da su partizani hvatali žive ljude i odvodili u srpska sela (Divoselo, Bunić, Počitelj, Vrebac, Medak, Kozjan itd.) gdje su te ljude mučili i ubijali, i gdje im se gubi svaki trag. To se isto ponovilo i u posljednjem Domovinskom ratu.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

kula_najava_250713

Kada se od Gospića skrene desno, prema prijevoju Ljubovo u pravcu Korenice, odmah na usponu u brda počinje Široka Kula, iznad koje se smjestilo malo selo Vukava. U predosmansko vrijeme grad-utvrda se zvao Široki Turanj (Široki Toranj), kojeg su osmanski osvajači zauzeli (prije toga je domicilno stanovništvo pobjeglo u Gradište), a selo ponovno naselili s muslimanskim življem iz susjedne Bosne. Mjesto su nazvali Široka Kula. I u ostale dijelove Like naselili su muslimansko stanovništvo (na plodnije dijelove pokrajine) te nešto Vlaha iz gornjeg tijeka Pive i Tare na neplodnije dijelove, što će imati velikih reperkusija na događaje iz 1941./45. i 1991./95.

U vrijeme karađorđevićevske Jugoslavije, kada su isključivo Srbi bili žandari ili su radili u ostalim državnim službama. Premlaćivanje i ubijanje Hrvata je postala opća pojava. Žandari su vršili masovne pretrese hrvatskih kuća i premlaćivali i ubijali Hrvate. Gotovo svi odrasli Hrvati su morali predati oružje, kojega nisu imali niti za lov, te su ga morali kupovati (stare i neispravne lovačke puške od susjeda Srba) i predavati ih vlastima.Tako je djed Joso, iz Bukovca, morao je prodati kravu da bi kupio pušku i predao ju vlastima.

Drugi svjetski rat 41/45

Raspad Jugoslavije i stvaranje neovisne Hrvatske, lički Hrvati su dočekali s olakšanjem. Pomislili su da su svoj na svome i da će sada i njima biti lakši život; nu prevarili su se. Prvi partizanski zločini u okolici Podlapače dogodili su se oko 12. travnja jer im je do tada majka Rusija bila u savezu s Hitlerom i nije im padala na pamet akcija. No nakon Hitlerovog vjerolomnog napada na Rusiju, Srbi zadojeni mržnjom te potpomognuti od anacionalnih Hrvata i komunističkih lumpenproletera, kreću u krvave pohode na hrvatska sela. Najveći zločinac inspirator zločina protiv Hrvata i hrvatske države bio je gospićki lumpenproleter i moskovit Blažević I. Jakov; zanimljivo da mu se sestra udala za četnika a kasnije partizana i generala JNA Đoku Jovanića te iz toga braka je ponikao zagrebački advokat Dragan Jovanić. Četnici i partizani su krenuli zajedno prvo na Donji Lapac i Srb a potom na ostale dijelove Like.

Mora se znati da se ustaška vojnica formirala tek početkom srpnja 1941., dakle nisu bili povod nikakvi ustaški pokolji ili slične stvari. Srpski gerilci se uskoro dijele na dvije vojske, obadvije dominantne srpske: na četnike i partizane. Razlika je bila u odnosu prema Talijanima, iako su Talijani poprilično pomagali i partizane, te u tome što je u srpskim partizanima bilo nešto malo Hrvata komunista. Jedan broj nesretnih Hrvata (izvan komunističkog kruga) morao je ući u tu srpsko-partizansku vojsku da spasi goli život. Događaji iz 91. pokazuju da rat 1941./45. nije bio protufašistički (kako oni još i danas kažu, protustaški) bio je protuhrvatski u svakom pogledu, i bio je protiv Hrvata, svih i svuda. I sudbina Hrvata u Titovoj Jugoslaviji to isto potvrđuje.

Tako krajem 1941., počinje partizanskočetnički (četokomunistički, onovremeni termin) pokolj i u Širokoj Kuli, iz koje će gotovo sav hrvatski živalj otići u progonstvo, u Gospić i Perušić. Sve hrvatske kuće su opljačkane i zapaljene, crkva Svetog Mate (izgrađena 1705.) je već 1942. zapaljena i uništena. Crkveno kamenje je 1948. bilo upotrebljeno za gradnju zadružne štale.

Za vrijeme toga rata (i neposredno poslije) ubijeno je 137 ljudi od čega 13 žena i 15 djece. Ono što upada u oči je da su partizani hvatali žive ljude i odvodili u srpska sela (Divoselo, Bunić, Počitelj, Vrebac, Medak, Kozjan itd.) gdje su te ljude mučili i ubijali, i gdje im se gubi svaki trag. To se isto ponovilo i u ovome domovinskom ratu.

Civilne žrtve Drugog svjetskog rata u Širokoj Kuli i Vukavi (1941.-1947.)

Dolazi 1945. god., u Gospić ulazi zloglasna skupina tzv. 26. divizija sastavljena gotovo isključivo od dalmatinskih Hrvata (????). U gradu i okolicu počinje krvavi ples. Na tisuće Hrvata bez ikakvog suđenja je ubijeno i zakopano na nepoznatim mjestima. Na desetine i desetine starijih i mlađih muškaraca su partizani odvoili i bacali u jame bezdanke, jednu pored Donjeg Lapca (žrtve čije kosti je Rašković D. Jovan, četnički vojvoda i ratni zločinac, 90. brojao kao srpske) i drugu pored Ogulina. Partizani su vukli po Perušiću i okolnim selima srbe koji su na ulicama i po kućama prstima upirali na nevine ljude, koje je OZNA odvodila i nakon mučenja ubijala (jedan od istaknutih oficira OZNE bijaše Ante Karić, krunski svjedok na suđenju Oreškoviću i Norcu, u Rijeci).

Preživjeli Hrvati su se vratili u Kulu, obnovili kuće i u strahu nastavili živjeti. Mnogi su se odselili u Zagreb ili u inozemstvo. Početkom pedesetih komunisti su im oduzeli plodnu zemlju u Ličkom Osiku i osnovali vojnu tvornicu “MOL” u kojoj za Hrvate nije bilo mjesta, bolje rečeno, posla je bilo sporadično, radili su samo kao obični radnici i to polutani ili oženjeni za srpkinje. Za svoje su osnovali čitav socijalistički grad (Lički Osik, pokušali su ga zvati Lički Osijek ili Teslingrad) kamo su dovukli iz srpskih dijelova Like i Bosne, te iz Srbije radnike i “stručnjake”. U čistom hrvatskom kraju, srpska enklava

Izbori 90. i opet ista stvar! Kuljani znaju da su Srbi naoružani, znaju da Srbi imaju oružje i da će opet udariti. I dogodilo se. Pomoći ni odkuda, oni koji su mogli, pobjegli su u Gospić ili Zagreb, oni koji su ostali mučki su pobijeni, ubijena su ukupno 33 mještana, žena, djece i staraca. 

Najmlađa žrtva (Verica Nikšić; zanimljivo, rođeni stric je gledao njezinu pogibiju jer je bio oženjen za Srpkinju i ostao je u Kuli) je imala 13 godina, a najstarija 95 godina (Ivan Orešković).

Poslije Oluje Kuljani su se vratili, Hrvatska država im je napravila kuće u kojim sada žive Krvnici su oslobođeni svake odgovornosti, samo još nedostaje da se vrate; sve žrtve nisu pokopane, nedostaje 13 ljudi. Državni odvjetnik iz Gospića, P.Rukavina, na naredbu iz Zagreba obustavlja svaki kazneni progon Srba četnika – zbog nedostatka dokaza, kaže. Seljani su izgradili novu crkvu Svetog Mate, posvetili su ju za Svetog Matu 2000.god. Nitko nije odgovarao za zločine, kako za one iz perioda 41./45., tako ni za one iz 91./95. Povijest se ponavlja a mi ništa naučili nismo!

Uredništvo/komunistickizlocini.net

Oglasi

One comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s