NA PUNE GRABE TIJELA U TEZNOM KROZ ZEMLJU JE PROBIJALA CRVENA PJENA OD KRVI I SUKRVICE (Po svjedočanstvu očevidca Grge Šole)

“Kada smo tamo došli imali smo što vidjeti; pancer-grabe koje su bile široke oko pet metara, a išle su na cik cak, bile su pune ljudskih tijela. Na pune grabe tijela bilo je bačeno svega 15 cm zemlje kroz koju je probijala crvena pjena od krvi i sukrvice, debljine 15-20 cm. To je bilo zastrašujuće! Naš zadatak je bio da preko te pjene naspemo zemlju, pa smo je i nasuli, debljine oko jedan metar”.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

   

grgo-sola-u-prisoju-14-03-2009
Grgo Šola u Prisoju 14.03.2009.

Grgo Šola, sin Jure rođen je 5.travnja 1924. god., u Prisoju. Kao četvrti brat trebao je ostati kod kuće, jer su mu tri brata već bila u vojsci. U vojsku je stupio 13. lipnja 1943. god. Stupio je u satniju Ivana i Stipe Zdilara. Prilikom povlačenja prema Austriji Grgina postrojba se predala 15. svibnja. 1945. god. Prema svjedočanstvu Grge u koloni na Križnom putu bilo je svih vrsta ljudi: od civila, vojnika i svećenika do žena i djece. Kada su stupili u Sloveniju bila je noć mjesec svibanj, pratila ih je prvo partizanska pješadija, dok su ih u Sloveniji dočekali na konjima. Tjerali su ih na sve i svašta, poput trčanja sa jedne na drugu stranu, a tko nije uspio ispuniti naređeno, bio je ubijen.

Grgo pripovjeda da je tada uvidio kako od čovječnog postupanja nema ništa pa je odlučio bježati, te je već tu noć pobjegao u šumu s još osam Hrvata – većinom Duvnjaka: Josipom Čosićem (1921.), Matom Ćurićem (1922.), Ivanom-Ikom Kutlešom (1924.), Tadom Kapulicom (1914.?). Devetorica ih je kroz šumu krenula prema Austriji. Kada su došli na jedan brijeg vidjeli su nekog čovjeka u planini i objekte, ali su se razdvojili u tri skupine po trojca, da su manje sumljivi. Sa Grgom je krenuo Ante Bagarić (1925.), rodom iz Tomislavgrada koji je sa majkom i sestrom živio u Travniku te studirao pravo u Zagrebu. Sa njima je krenuo i Mile Ćurić iz Imotskog. Grgina skupina je krenula treća, nakon što su prve dvije otišle u razmaku od 15 minuta. Jednu skupinu su partizani zarobili i odveli u logor a drugu najvjerojatnije likvidirali. Grgina skupina je sa tog mjesta otišla dalje, prema Austriji. Kada su prošli petnaestak kilometara, susreli su dva vojnika – Slovenca od Celja i Slavonca. Pitali su ih odakle dolaze, na što rekoše iz Austrije i pokažu otpusnice koje su im dali Amerikanci. Grgu i njegovu skupinu su upozorili na prilike, te su im govorili : “Čuli smo da su se partizani povukli iz Dravograda, te da su tamo Amerikanci”. Dalje su njih petorica krenuli zajedno, a stigavši u grad, zatječu samo pustoš i nigdje nikoga. Kod mosta su bile tri straže gdje su im tražili dokumente, a kako ih nisu imali, odvode ih u logor.

Saniranje masovnih grobišta u Teznom

U sabirnom logoru su bili do 15. srpnja. Odatle nas pokupe vlakom na teretne vagone i vode za Osijek gdje smo boravili sedam dana. Nakon sedam dana s kamionima su nas odvezli u Požegu na stadion. Tamo smo isto tako ostali par dana te krenuli za Maribor. S dolaskom u Maribor, nakon par sati odvoze nas na Tezno gdje nas je bilo tristotinjak. Tamo smo bili u barakama njemačkih vojnika koji su gradili pancer-grabe za obranu od napada sa zapada. Dali su nam krampove i lopate i odveli nas u šumu.

Kada smo tamo došli imali smo što vidjeti; pancer-grabe koje su bile široke oko pet metara, a išle su na cik cak, bile su pune ljudskih tijela. Na pune grabe tijela bilo je bačeno svega 15 cm zemlje kroz koju je probijala crvena pjena od krvi i sukrvice, debljine 15-20 cm. To je bilo zastrašujuće! Naš zadatak je bio da preko te pjene naspemo zemlju, pa smo je i nasuli, debljine oko jedan metar. Kada smo obavili posao, opet su nas vratili u Požegu, a tada je već bio konac kolovoza. Grgo je ubrzo uspio pobjeći iz logora te pješice uz brojne opasnosti i hapšenja uspio ponovno bježati i doći kući. Kod kuće se krio u bunkeru u svojoj šumi mjesec dana a onda se predao i preživio uz pomoć bratova prijatelja Ivana Šarića koji je tada radio u vojnom Odsjeku.

Izvor: Svjedočanstva o stradanjima Hrvata, Zagreb. 2013.

Oglasi

One comment

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s