PARTIZANI SU IH 1943. ZATUKLI KRAMPOM I BACILI U JAMU (župnik o pronađenim kostima na Hvaru)

   

lubanje01
Slika lobanja i kostiju pronađenih u jami na predjelu Kopanjica koje su pronašli speleolozi splitskog “Špiljara”.

     Stanovnicima Dola, mjesta na središnjem dijelu otoka Hvara, poznato je da su partizani jedne noći u listopadu 1943. godine na području između njihovog mjesta i obližnjih Selaca pogubili supružnike Antu i Vicu Dužević (Gobotove). Gnusno ubojstvo počinili su tako što su bračni par najprije zatukli krampom u glavu, a potom ih bacili u jamu na predjelu Kopanjica, samo zato što su zastupali drugačija stajališta o nekim događanjima ili nisu htjeli postupati po njihovom diktatu. Zatim su, radi zataškavanja, po žrtvama bacili kamenje, te nekoliko životinja – mule, mazge i slično, koje su također usmrtili – kazao je dolski župnik, don Mario Zelanović, komentirajući najnovije napise o tome kako su speleolozi splitskog >Špiljara< nedavno baš u toj jami pronašli dvije lubanje i brojne kosti.

Ubijeni u Dolu nemaju bliže rodbine, dok mještani iz razumljivih razloga ne žele javno govoriti o tom ružnom događaju, ali ipak doznajemo da su neki ljudi na Kopanjici, mjestu koje je od naselja udaljeno svega 3-4 km, stjecajem okolnosti čuli vapaj Vice u trenucima dok je smrti gledala u oči, ona je zamolila ‘. nemojte nas ubiti, nismo vam mi ništa skrivili, nismo nikakvo zlo učinili’, ali ubojice se na te riječi nisu obazirale, nego su ih jednostavno pogubili.

Tragedija obitelji Dužević je, međutim, još veća, jer je i njihov sin Frane nekako u istom vremenu ubijen dok je radio u polju, a na mjestu stradavanja pronašli su ga Talijani i potom pokopali na mjesnom groblju.

Druga dvojica braće, Dragoslav i Toma, jednom su prilikom krvnicima svezani žicom uspjeli pobjeći, da bi kasnije emigrirali i nastavili živjeti u Argentinu.

    Prije sedam godina bio sam u toj Južnoameričkoj zemlji i posjetio ih u Buenos Airesu, gdje imaju veliko imanje. Naravno, oni se vrlo dobro sjećaju tih olovnih vremena, rekli su da znaju tko im je ubio roditelje i brata, a željeli bi da se to više nikad nikome ne dogodi. Također smo razgovarali o vađenju posmrtnih ostataka i dostojnoj sahrani, na što svaki čovjek ima pravo bez obzira na njegovo mišljenje i ideološko opredjeljenje. Zato sam u tom smislu stupio u kontakt ne samo sa speleolozima iz Zagreba i Splita, koji su na našem području bili nekoliko puta, nego i s Ministarstvom unutarnjih poslova, pa stoga vjerujem da ćemo mi to u najskorije vrijeme i obaviti – dodao je don Mario.

   

kriz-na-hvaru
Križ postavljen u blizini jame duboke 15-tak metara.

Za sada su neki ljudi u neposrednoj blizini jame duboke 15-tak metara postavili drveni križ, jer smatraju da se mora znati kako na tom mjestu počivaju zemni ostaci njihovih sumještana. Istina je, međutim, da službena procedura od strane Istražnog centra Županijskog suda u Splitu i Općinskog državnog odvjetništva vezana za pronalazak pojedinih stratišta teče neprimjereno sporo.

Doljani, koji navodno poznaju i egzekutore iz svoga sela (op. a. svi su u međuvremenu preminuli), ipak žele vjerovati da će to u ovom slučaju ići malo brže, nego u predmetu Borovika kod Grapčeve špilje gdje su u jednoj od tamošnjih jama 2007. speleolozi također pronašli ljudske kosti. 

Uredništvo/komunistickizlocini.net

Oglasi

One comment

  1. Prva suočavanja s prošlošću žrtava totalitarizma, na otoku Hvaru, započela su dvojica zagrebačkih speleologa od 1966.-te godine. Jedan od narećenih speleologa bio je podrijetlom iz Starigrada na Hvaru, a drugi je rođeni zagrebčanin, do rođenja “uznik” udbaškog političkog zatvora u Petrinjskoj ulici u Zagrebu. Tadašnji konspirativni suradnik zagrebačke disidentske organizacije, suradnjom povezani i preko crkvene hvarske publikacije “Zvono”,  bio je tadašnji mladi župnik don Joško Šantić, kasnije hvarski biskup. Stručna speleološka rekognosciranja jama na otoku Hvaru, upućivala su na dokaze o političkim zločinima protiv čovjećnosti, s brojnim nalazima istraženim također i na području , Zagrebačke Gore, Kočevski Rog, te Jazovke (detaljno obrađena i publicirana od mlađe generacije zagrebačkih speleologa, Pavle Vranicana, časnika HV, dragovoljca branitelja, koji nije po “kazni” duge ruke Udbe, upisan u Registar hrvatskih branitelja niti danas pod ministrom T. Medvedom, premda je  šef hrvatske (Udbe) SDS RSUP SRH, u njemačkom pritvoru, nepravomoćnom presudom osuđen na doživotni zatvor, za umorstvo direktora INA-e S. Đurekovića. Zločini nacizma i danas dobivaju sudske epiloge, ali za zločine boljševizma u Hrvatskoj nema još uvijek, osim mlako i tek deklarativno,  prave političke volje. Primjer je indolencija u slučajui hrvatskih žrtava Hude Jame. Od 1946. do danas aktualni su politički perfidni progoni od preživjelih struktura u hrvatskim institucijama i mlado-Udbe, koji ni danas ne posustaju u osvetama!

    Liked by 1 person

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s