PARTIZANSKI KRVAVI PIR U BRČKOM – BROJNE LIKVIDACIJE BRČAKA (prilikom ulaska u Brčko partizani likvidirali svećenika, hodže, djecu, studente, doktore, bolesnike, žene…)

 

Porušeni most na Savi u Brčkom prilikom povlačenja nemačkih jednica, aprila 1945.
Porušeni Savski most u Brčkom 1945.

 Brčko      

    Za vrijeme Drugog svjetskog rata svi Srbi iz Bukvika kod Brčkog su pokazali neprijateljski odnos prema novostvorenoj hrvatskoj državi i svi su od sredine 1942. godine otišli u četnike i partizane dok su ovi iz četnika na kraju svi prešli u partizane što je predstavljalo masovnu pojavu. Kada su 07.05.1945. partizani zauzeli Brčko, velik broj partizana iz Bukvika je zauzeo najvažnije položaje u novoj vlasti te su bili poznati po masovnim agzekucijama građana. Među tim građanima Brčkog nalazio se i Anto Malbašić koji je dvije godine prije ispred partizanskog terora sa obitelji pobjegao u Brčko. Sad su partizani iz Bukvika našli Antu, svog susjeda u Brčkom. Prije rata bio je najuglednija osoba u Bukvičkoj općini. Uz sve to bio je Hrvat katolik, što je bio dovoljan razlog da ga se likvidira pa su njega i sina mu Franu zajedno s ostalih tristotinjak Hrvata i Muslimana strijeljali na Savskom mostu u Brčkom i bacili u Savu.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Nakon što su partizani zauzeli Brčko, prema svjedočenju gospođe Sančević, supruge Mirka Sančevića, pisca knjige “Od bosanskih šuma do Venezuele”, partizani su u prva tri dana svoje vlasti pobili oko 300 Hrvata i Muslimana, među kojima su bile poznate ličnosti kao što su: dva brata Edhemović, zatim Leopold Masier, Hrvat, poznati trgovac u Brčkom.

Poznati predratni intelektualac dr. Ilija Violoni, župnik Rimokatoličke župe u Brčkom i dekan brčanskog katoličkog dekanata. Ovaj vrli katolički svećenik je kao župnik 1934. god. na mjestu stare neugledne napravio novu veliku, lijepu crkvu. Zahvaljujući dobrim djelom njegovom zalaganju i njegovoj pomoći, Napredak je uspio kupiti veliku lijepu zgradu za Napretkov dom kulture. Taj dom imao je veliku dvoranu, jedinu u gradu za velike društvene skupove te knjižnicu i druge prostorije za društveno okupljanje građana.

No za novu partizansku vlast u Brčkom činjenica da je on katolički svećenik, župnik, visoki hrvatski intelektualac, karizmatična ličnost u narodu bila je dovoljan razlog da ga treba likvidirati pa su to i učinili. Po pričanju Brčaka tog vremena, odmah drugi dan su ga istjerali iz njegova stana u župnoj kući i trojca naoružanih partizana su ga odveli ispod savskog mosta i tu su ga ustrijelili. Tu je njegovo mrtvo tijelo ležalo tri dana jer nitko nije smio doći da ga odnese na groblje i dostojno sahrani.

Partizani su nastavili sa ubijanjem ljudi u Brčkom 07. i 08. travnja su likvidirali trgovce Ibrahima Edhemovića i njegovog brata Mehmedaliju Edhemović. Ibrahim je bio otac Sakiba Edhemovića koji je kasnije postao poznati i priznati liječnik, kirurg-primarius u Brčkom i čitav svoj radni vijek u toj struci proveo je u bolnici u Brčkom. Na žalost, on je 50 godina kasnije ubijen u svojoj kući u Brčkom od istog, samo po godinama mnogo mlađeg neprijatelja ali neprijatelja sa istom oznakom na kapi crvenom petokrakom! Partizani su likvidirali i Ihsan-Isu Mehmedagića studenta, Sadika Sarajlića gradonačelnika, gospođu Roziku krojačicu i domaćicu župnika, Abdulaha Berberovića, Grgu Hajduka, Saliha-efendiju Suljića imama “Bijele džamije” u Brčkom. Potom Sadika Mušanovića, Envera Kučukalića, Safeta Sarajlića, Huseina Sarajlića učenik (dijete), Galiba Trebinjčevića, Salika Bešića učenik (dijete), Marka Štrljića, Rizaha Hodžića i mnoge druge…

Ispred partizanskog terora u Brčkom spasili su se bježanjem:

Vlatko Hajduk, sin Grge, skočio je u Savu ispred streljačkog voda,

Vilko Biro, vatrogasac skočio u Savu,

Ivica Brkić, bježeći skočio u Savu.

Sva trojca su preplivala Savu i ostali živi.

Kada su partizani  07. travnja 1945. god, nakon povlačenja Hrvatske vojske zauzeli Brčko, pokupili su sve ranjenike i bolesnike iz bolnice, odveli su ih oko 300 metara od bolnice u Brčkom  strijeljali ih te bacili u iskopanu jamu koju su tek sutra zagrnuli zemljom. Na mjestu ovog masovnog grobišta danas se nalazi spomenik partizanima u Brčkom što je postalo pravilo da se na masovnim grobištima dižu partizanski spomenici kako se nikad ne bi pronašla tijela žrtava!

Od partizana, glavnu ulogu u odabiranju za strijeljanje imali su Dževad Kobić i Mirko Dasović, sin Franje a uz njih glavni egzekutor bio je Đorđe Kajdić zajedno sa partizanskim borcima koji su zauzeli Brčko.

Prema do sad poznatim podacima na prostoru današnjeg Brčko distrikta partizani su samo po Hrvatskim selima ne računajući grad Brčko, likvidirali imenom i prezimenom 1.188  ljudi, žena i djece hrvatske nacionalnosti. Broj žrtava je zasigurno veći ali se nisu uspjeli prikupiti svi podaci na veliku žalost Istine. Mnogi članovi obitelji stradalih su ubijeni u zadnjem ratu, umrli ili se odselili tako da mnoga imena i prezimena stradalih od partizanske ruke nikad nećemo saznati. Bitno je istaći i to  da nikad nitko nije odgovarao za ove zločine. No time je urušena i demografska slika Brčkog koja se bitno odrazila na sastav stanovništva danas, znajući da je poslje 1945. natalitet bio jako visok.

Sva imena i prezimena pobijenih hrvata u brčanskim selima, njih 1.188 možete naći u:

Zbornik radova i popis žrtava za vrijeme i poslije II. svj. rata na području Brčkog, Zagreb, 2002.

Domobrani zarobljeni od boraca 27. udarne divizije kod Brčkog 17. januara 1945.
Zarobljeni domobrani u Brčkom 1945.
centar-Brckog-642x336
Brčko – staro središte grada

Autor: Vedran.P / komunistickizlocini.net

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s