U TUZLI PARTIZANI LIKVIDIRALI SVEĆENIKE OBAVIJALI IH U HRVATSKU ZASTAVU I PO NJIMA IGRALI KOZARAČKO KOLO LOMEĆI IM RUKE I NOGE

Tuzla

   

   Po ulasku u Tuzlu partizani su u jesen 1943., uhitili poznatog i omiljenog vjeroučitelja tuzlanske gimnazije  dr. Dragu Dujmušića te ga 7. listopada. 1943. uz grozne muke smaknuli kod Par Sela s mnoštvom hrvatskih intelektualaca, gdje je plitko ukopan u jednoj uvali koja se zove Rakidžinica. Bio je prekriven granjem i ostavljen da ga psi pojedu. Tom prigodom je ubijen bez suda Stjepan Tadić iz Par Sela koji je pošao tajno da sahrani dr. Dragu Dujmušića. O kako velikom čovjeku je bila riječ vidi se iz tog da su iz drugog pokušaja uz rizik života dr. Dragu Dujmušića neki hrabri ljudi uspjeli prenijeti i pokopati u katoličko groblje u Par Selu. O samom Dujmušiću Meša Selimović u svojoj knjizi “Sjećanja”, govori :

“O svim religijama govorio je najljepše; sve religije su dobre i plemenite, Bog je uvijek ista suština i smisao svijeta. Nikad nijednom riječju nije pokudio drugu religiju. I nikad nije govorio protiv ateizma.”

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

20160229_010442

Dr. Dragan Dujmušić rođen je u Polju, župi Dolac kod Travnika, za svećenika je zaređen 1922. Studirao je u Strassbourgu, a doktorirao na KBF-u u Zagrebu. Bio je kateheta u Tuzli, te župnik u Zvorniku i Morančanima kod Tuzle. Kao katehet u Tuzli je posebno uživao ugled kod hrvatske inteligencije. Nije poslušao prijatelje da se skloni pred partizanima, uvjeren da nije nikome ništa zlo učinio. Prije smrti (7.10.1943.) rekao je izvršiteljima osude: 

“Tijelo je sada svakako vaše, dajte mi malo vremena da dušu preporučim Bogu.”

1896_1174092935936106_6091350613799869066_n

Prema pričanju onih koji su pobjednički izdržali svoje dugogodišnje robijanje, u istrazi su ih nečovječno mučili i nogama gazili, prisiljavajući ih da priznaju ono što se od njih tražilo, a uopće nisu počinili. Svećenike franjevce, fra Ljudevita Josića, fra Efrema Ćosića i fra Luju Bralića bi zamotali u hrvatsku zastavu te ih udarali lomeći im ruke i noge igrajući na njima kozaračko kolo.

Isljeđivala ih je OZNA, na čelu sa Teufikom Selimovićem (Buđonijem), a sudski postupak je vodio Bajro Mešić. Imali su svoje brojne doušnike među kojima je bila najaktivnija Slavica Jurić iz Kreke, koja živi niz godina u Sl.Brodu.

Fra Ljudevita Josića, fra Efrema Ćosića (dva mlada svećenika) i Karla Vidovića, u mjesecu veljači 1946. partizanski tuzlanski vojni sud je osudio na smrt strijeljanjem, a fra Luju Bralića osuđuje na petnaest godina teške robije, Ivana Grgića na osam, Dragicu Križanović na petnaest, Irenu Huml na deset, Zdenku Jurišu na osam, Ivanku Banfić na pet i Antona Markulina na deset godina teške robije i prisilnog rada. Njihove obitelji su bile prikovane na “stup srama” i ostale su bez ikakvih prava iako im nikakva krivnja nije dokazana!

Strijeljanje je izvršeno na prostoru današnje Banje 10. travnja. 1946. godine. Po Tuzli se dugo pričalo da su ih namjerno (na današnjoj Banji) plitko zakopali samo da bi ih psi i ptice pojeli!

Za taj komunistički zločin i mučenje nitko do danas nije odgovarao, niti su njihova tjela predana Franjevačkoj zajednici ili rodbini, da se pokopaju na dostojanstven način.

Fra. Ljudevit Josić

Fra Ljudevit Josić rođen je 23. rujna 1919. u Šurkovcu kod Ljubije od oca Jure i Majke Mande, rođ. Pavičić.Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Visokom, a u Sarajevu studij teologije. Godine 1943. zaređen je za svećenika. Služio je kao kapelan u Tuzli poslje čega je imenovan vikarom na Petrićevcu kod Banjaluke . Strijeljan je 10. travnja 1946. u Tuzli na Banji.

fra. Efrem Čosić
Fra Efrem Ćosić streljan na Banji 1946.

Fra Efrem Ćosić rođen je 8. svibnja 1919. u Kulini, u župi Žeravac kod Dervente od oca Mate i majke Ane, rođ. Tunjić. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Visokom, a teologiju u Sarajevu. Franjevački habit odjenuo je 1936. na Gorici kod Livna. Za svećenika je zaređen 1943. godine. Bio je kapelan u Breškama kod Tuzle, gdje je ostao 14 mjeseci, a zatim je premješten u Tuzlu. Strijeljan je 10. travnja 1946. u Tuzli na Banji.

fra. Karlo Grabovičkić sa obitelji u Doknju
Fra Karlo Grabovičkić sa obitelji na slici – partizani ga likvidirali u šumi Macelj 08.lipnja 1945.

Fra Karlo Grabovičkić rodio se u Doknju kod Tuzle  20. kolovoza 1912. godine, od roditelja Mate Grabovičkić i Ljubice rođ. Jedrinović. Kršten je u župnoj crkvi u Breškama, na krštenju mu dadoše ime Ivan. Gimnaziju završio u Visokom, a teologiju u Sarajevu. Za svećenika je zaređen u Mostaru  09. studenog 1941. godine. Poslije ređenja vršio je službu duhovnog pomoćnika na par mjesta po Provinciji. Godine 1942. određen je na službu za vojnog svećenika i obnašao je tu službu sve do svoje tragične smrti 1945. godine. Fra Karlo je, s mnoštvom drugih bosanskih franjevaca, prošao Križni put. Zadnjih dana svoga života bolovao je od dizenterije i liječio se par dana u samostanu u Krapini. Odatle su ga odnijeli na nosilima 07. lipnja na ispitivanje. Gvardijan ga je posjetio sljedećeg dana u ambulanti, ali idućeg dana 09. lipnja nije ga više bilo. Pretpostavlja se da je ubijen, kao i njegova subraća, u šumi   Macelj u noći 08. lipnja 1945. 

Zapisano je u Nekrologiju Provincije: “Bio je revan i savjestan svećenik i ozbiljno je vršio svoje svećenike i redovničke dužnosti”. U trenutnu pogibije fra Karlo je imao tek 33 godine (fra Marijan Karaula).

Izvor: fra Josip Zvonimir Bošnjaković, Istrpljena vremena, Zagreb, 2013.

Vedran.P/komunistickizlocini.net

9 comments

  1. tribamo moliti sa krunicama u rukima svi na koljenima : Gebet des hl. Anti, wenn wir uns in einem depressiven Zustand befinden;„Heiliger Antonius, manchmal fühle ich mich so deprimiert, dass ich nicht beten kann. Bitte befreie meine Seele aus diesem Gefängnis. Ich danke Ihnen für Ihre befreiende Kraft und möchte im Namen Jesu den bösen Geist der Depression, des Hasses, der Angst, des Selbstmitleids, der Gewalt, der Schuldgefühle, der Unversöhnlichkeit und jeder anderen negativen Kraft, die mich bedroht, von mir vertreiben. Rufe den Herrn an, die Ketten zu sprengen, die mich fesseln. Möge der Herr mich von diesem Übel befreien, alle schmerzhaften Erinnerungen heilen und mich mit seiner Liebe, seinem Frieden und seiner Freude erfüllen. Stelle in mir die Freude der Erlösung wieder her. Hilf mir, Heiliger Antonius, näher zu kommen und den Herrn zu berühren. Danke, Heiliger Antonius, dass du meine Gebete erhört und mich durch das Leben geführt hast. Durch Christus, unseren Herrn. Amen.”
    Ireland, Catholic men and Doctor Owen Gallagher pray men’s Rosary rally which has spread to 22 cities – gloria.tv
    Ireland, Catholic men and Doctor Owen Gallagher pray men’s Rosary rally which has spread to 22 cities. 2Schönheit des KatholizismusDer Rosenkranz der katholischen Männer, der vor zwei Jahren in Nordirland von Dr. Owen Gallagher und Patrick McCrystal, dem Geschäftsführer der Pro-Life-Organisation Human Life International Ireland, ins Leben gerufen wurde, breitet sich wie ein Lauffeuer aus. Derzeit gibt es 22 Orte, an denen die Kundgebungen stattfinden.

    Sviđa mi se

  2. Bog ih nagradio po njhovoj zasluzi
    a istodobno Dragi Boze dodjeli ovim zlikovcima partizaniji i njihovim suradnicima po njihovoj zasluzi neka se slave i caste u samom dnu pakla.

    Sviđa mi se

  3. Komunistički zločinci———————zasto ne mogu diliti objave,zasto ste me blokirali..nerazumim,,,Ja za Hrvatsku protiv komunista a ovi me blokaju ili facebook neda komunističke zločince dijeliti i stavljati na svoj zid

    Sviđa mi se

    • Štovani,
      nismo vas mi blokirali, već nam je među prvima ljevičarski Faktograf dao negativnu ocijenu, te nam je po tome osnovu Facebook onemogućio dijeljenje naših članaka na FB-u i smanjio vidljivost na 95%. Dakle cenzura je krenula. Članke možete dijeliti samo direktno s naše FB stranice.
      S poštovanjem

      Sviđa mi se

  4. sta reci posle ovog gore vidjenog i procitanog,ZAO MI JE STO KAO OSOBA PRIPADAM LJUDSKOM BICU I ODMAH SE PITAM,JELI OVO MOGUCE?i pitam se dalje kao i vecina nas rodjenih 50.godina na ovamo pa koju smo mi to skolu pohadjali,kome smo se mi divili,koga smo mi slusali, strasno da strasnije ne moze biti.Veliko hvala ljudima koji rade na ovom i slicnim projektima,da i stina izadje na vidjelo,a obiteljima stradalih makar mali smiraj u srcu i dusi,ako jos neko od njih ima ziv.Sva ova stratista i stradanja nevinih ljudi trbalo bi na adekvatan nacin obiljezit za pokolenja koja dolaze i da svjedoce o onom sto se desilo u vremenu drugog sv.rata i poraca.POKOJ VJECNI DARUJ IM GOSPODINE.

    Liked by 1 person

Komentiraj