Helga Iseman – Folksdojčeri

Interniranje Podunavskih Nijemaca u Titovu Jugoslaviju u središnje radne logore za civile počelo je u listopadu 1944. Do kolovoza 1945. sve zajednice u Titovoj Jugoslaviji bile su “očišćene” od Folksdojčera. Od oduzimanja imovine i internacije bili su pošteđeni samo Nijemci oženjeni pripadnicima druge nacionalnosti ili oni malobrojni koji su otišli u partizane.

S obzirom na to da je početkom prosinca 1944. počelo i masovno protjerivanje u Banatu, opravdano se može nazvati “prosinačkim valom” internacije. Sljedeći val zahvatio je južnu i zapadnu Bačku neposredno prije i poslije Uskrsa 1945. godine. Na red je došla Srednja Bačka oko 25. svibnja 1945. godine. Folksdojčeri iz nekih općina zapadne i sjeverne Bačke potpuno su protjerani od kraja lipnja do kraja kolovoza 1945. godine. Uobičajeni “modus operandi” protjerivanja u seoskim sredinama, uglavnom ili u cijelosti naseljenim Folksdojčerima, bio je sljedeći: partizanske jedinice bi tajno opkolile mjesto i iznenada, krenuvši s jednog kraja sela, krenule u iseljavanje zatečenih i nespremnih stanovnika iz svojih domova. Otjerali bi ih na seoski pašnjak na periferiji grada gdje ih je čekala kategorizacija: odvajanje vojno sposobnih od onih namijenjenih za logor smrti. Ako je dijete imalo dvije godine ili manje, i majka i dijete išli su u logor smrti. Ali ako je dijete bilo starije od dvije godine, otimalo se od majke. Majka je otišla u radni logor, a dijete od dvije godine ili više prevezeno je u logor za likvidaciju.

Mnoge majke pokušale bi doći do svoje djece, ali nisu uspjele. Djeca su tako bila odvojena od roditelja i umirala od gladi. Kad su im roditelji bili najpotrebniji, kad su umirala u mukama, bila su sama, nije bilo ni majčine ni očeve ruke da ih utješi, da ih utopli, za ovakav zločin nema oprosta. Jedna od mnogih takvih žrtava bila je Helga Iseman. Imala je samo tri godine kada je umrla od gladi u Titovom logoru smrti “Svilara” u Sr. Mitrovici. Grob koji je bio potpuno prekriven zemljom otkrio je ing. Jovica Stević koji je financirao njegovu obnovu. Tako je ostalo sjećanje na ovu nevinu djevojčicu i gnusni zločin Titovih partizana koji nikada nisu kažnjeni, niti su danas simboli tih zločinaca zabranjeni.

Izvori:

Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948, Müchen, 2003.

Uredništvo/komunistickizlocini.net