Gabi Novak, jedna od najvećih hrvatskih glazbenih diva, ostavila je neizbrisiv trag na kulturnoj sceni. Ipak, iza njezina života obilježenog pjesmom stoji bolna obiteljska priča o partizanskom teroru na Hvaru i tragediji koja je zauvijek obilježila njezino djetinjstvo.

Djetinjstvo ispunjeno tugom

Rođena je 8. srpnja 1936. u Berlinu, u obitelji u kojoj je majka Elizabeta bila Njemica, a otac Đuro porijeklom s Hvara. Kada je imala tri godine, obitelj se zbog ratnih okolnosti preselila u Zagreb. Ubrzo potom mala Gabi poslana je baki i djedu na Hvar, dok su ratne godine donosile sve veće strahove i nesigurnosti.

Đuro Novak, otac pjevačice Gabi Novak, bio je žrtva poslijeratnih političkih čistki koje su provodile komunističke vlasti u Jugoslaviji. Njegova smrt ostaje jedna od mračnih strana povijesti, a obitelj nikada nije dobila potpune odgovore o okolnostima njegove smrti. Pripadao je uglednoj hvarskoj obitelji. Njegov otac, Gabin djed, bio je liječnik, a obitelj je živjela u jednoj od najljepših vila na otoku. Unatoč imućnosti, rat je sve promijenio, a nestašica hrane i strah od progona postali su svakodnevnica.

Godine 1943., dok je boravio na Hvaru, partizani su ga odveli na Vis. Tamo je ubijen od strane KNOJ-a (Korpus narodne obrane Jugoslavije), bez suđenja i bez objašnjenja. Nikada nije otkriveno gdje je pokopan, pa je obitelj ostala bez mogućnosti da mu zapali svijeću i dostojno se oprosti.

Gabi Novak rijetko je javno govorila o očevoj smrti, ali ta je tragedija duboko obilježila njezin život. U jednom od rijetkih intervjua rekla je:

“Bez oca sam ostala vrlo rano, okrutno nas je sudbina razdvojila kad je išao u posjet na Hvar da me vidi. Ubijen je i samo znam da je pokopan negdje na Visu, ali nikad nismo uspjeli ustanoviti gdje.”

Majka pod sumnjom i progonstvom

Nakon gubitka oca, Gabi je ostala živjeti s majkom u Zagrebu. No, život u poslijeratnoj Jugoslaviji bio je posebno težak za Elizabetu, njezinu majku Njemicu. Sama je podizala kćer u jednoj maloj sobici, suočavajući se s siromaštvom i stalnim nepovjerenjem okoline.

Zbog njemačkog podrijetla bila je stigmatizirana i diskriminirana. Ljudi su je promatrali s nepovjerenjem, a strah da bi mogla biti progonjena bio je stalan. Gabi se sjećala kako je njezina majka jedva uspijevala pronaći bilo kakav posao, šivala je, povremeno prodavala karte u kinu, ali vrata su joj uglavnom bila zatvorena. U školskim klupama Gabi je osjećala posljedice te stigme: “Majka je imala velikih problema sa mnom jer, ako bih ja kojim slučajem zakašljala, morala me izvesti iz razreda, samo zato što je bila Njemica”, prisjećala se.

Partizanski zločini na Hvaru

Ubojstvo Đure Novaka bilo je dio šireg vala partizanskih likvidacija koje su nakon 1943., a posebno 1944.–1945., pogodile Hvar i cijelu Dalmaciju. Pod izlikom „osiguranja oslobođenih teritorija“, partizani su ubijali nevine Hrvate: svećenike, redovnice, ugledne otočane i obične ljude. Mučenički su skončali supružnici Dužević, časna sestra Kornelija Horvat, župnik don Jakov Račić i mnogi drugi.

KNOJ, kao represivni aparat komunističkog režima, bio je zadužen za „čišćenje“ od “neprijatelja”, što je u praksi značilo uhićenja, streljanja i deportacije. Njihove žrtve, poput Đure Novaka, nisu imale nikakvu krivnju, bile su to žrtve ideološke mržnje i represije.

Život obilježen gubicima

Kasniji život Gabi Novak bio je ispunjen glazbom, ali i stalnim ranama iz prošlosti. U starosti je izgubila supruga Arsena Dedića, a zatim i sina Matiju, no rana iz djetinjstva, ubojstvo oca i majčina borba u poniženju i strahu, ostala je trajno urezana u njezinu dušu.

Istina koja izlazi na vidjelo

Priča o obitelji Novak svjedočanstvo je vremena u kojem su nevini ljudi nestajali bez traga, a obitelji živjele u strahu i progonu. Ovi zločini desetljećima su bili prešućivani, no danas sve više izlaze na svjetlo dana. Svaka ovakva ispovijest vraća dostojanstvo žrtvama komunističkog režima i podsjetnik je da se istina ne smije zataškavati.

Uredništvo/komunistickizlocini.net