DON IVAN STANIĆ ODVEDEN U SVIBNJU 1943 U MOSOR I UBIJEN (Oteli ga iz majčinih ruku, kuću potpuno opljačkali)

Don Ivan Stanić

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata (1941. – 1945.) u Splitsko-makarskoj biskupiji i Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja ubijeno je 50 svećenika, 20 biskupijskih i 30 franjevaca. Po nalogu Komunističke partije partizanske postrojbe ubile su 42 svećenika. Jednog svećenika ubile su talijanske postrojbe, jednoga njemačke, jedan je stradao u anglo-američkom bombardiranju dok su četiri svećenika brutalno mučena i ubijena od četnika uz pomoć talijanskih postrojbi. Jedan je svećenik ubijen, najvjerojatnije, iz koristoljublja. Brojni svećenici su od komunističke vlasti ubijeni, osuđivani i proganjani i nakon rata. Tema ovog članka je tragična sudbina svećenika Splitsko-makarske biskupije, don Ivana Stanića kojeg su komunisti na montiranom “brzinskom” sudu bez prava na obranu i iznošenje dokaza obrane osudili na smrt i potom likvidirali. Don Ivan je osuđen u Poljicima 25. svibnja 1943. od Vojnog suda Komande splitskog područja.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala

10,00 €

Click here to purchase.

Don Ivan Stanić bio je 46 godina, župnik u Svinišću Splitsko-makarska nadbiskupija. Rođen je 3. ožujka 1897. u Omišu, od oca Marijana i majke Ivanice, rođ. Dragošević. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a klasičnu gimnaziju u Splitu. Bogosloviju je završio u Zadru, nakon čega je u rujnu 1919. zaređen za svećenika. Službovao je u Ravči, Župi Biokovskoj, Svinišću, Neoriću, Voštanama, Rogotinu i zatim ponovno u Svinišću. Partizani su ga ubili krajem svibnja 1943. negdje na Mosoru.

Don Ivan Stanić je bio intelektualac, filozof, mnogo je čitao, učio, a posebno se bavio logikom. Upravo ta njegova logika o kojoj je pokušavao govoriti i misliti na partizanskim sastancima stajala ga je mučeništva. Najiscrpnije izvješće o njegovu životu i radu poslala su dvojica svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije, don Srećko Dragošević, rođak pokojnoga don Ivana Stanića, i don Radoslav Terzić kojemu je don Ivan bio župnik u dva navrata u Svinišću.

Don Srećko Dragošević o njemu piše:

Don Ivan je bio inteligentno i živahno dijete. Njegovi roditelji Marijan i Ivanica bili su jako pobožni i živo su željeli da ga posvete Bogu. Tako je mali Ivan poslan u splitsko sjemenište, te je u Splitu završio klasičnu gimnaziju. Teologiju je pohađao u Zadru, a 14. rujna 1919. zaređen je u Splitu za svećenika. Don Ivan je imao umjetničku žicu i u naravi nešto boemskoga.Sva su njegova druga braća i sestre također imali slične sklonosti. Po svojoj naravi i političkim opredjeljenjima mnogo se razlikovao od svoga ujaka don Ante Dragoševića i tako su jedan drugome kroz životni tok bili dosta daleko …

Don Radoslav Terzić o njemu piše:

Don Ivan je bio župnik u Svinišću u dva navrata, 1926. godine čitavu godinu i od 1935. do strijeljanja u Mosoru u svibnju 1943.godine. Kada je bio 1926.godine prvi put župnikom ja sam imao devet godina, ali ga se vrlo dobro sjećam. Kad je došao drugi put 1935.godine, bio sam sjemeništarac. Lijepo je pjevao. Razumljivo propovijedao. Rado je čitao filozofske knjige, ali je najviše volio logiku i često je s kolegama raspravljao.

Za vrijeme rata, osobito u 1942. i do smrti 1943. godine, često je prisustvovao ilegalnim zborovima koje su partizani, većinom njegovi Omišani, održavali u Svinišću i Kučićima. Sve ih je dobro poznavao. Na tim zborovima javno je pobijao njihove nelogičnosti i njihova nemoguća obećanja, koje će oni ostvariti poslije rata. Znali su mu priprijetiti i govorili mu da se ostavi kritike, jer jednom može za to i odgovarati. Kroz rat mu je u Svinišću starica majka vodila kućanstvo, a imala je preko 75 godina. Odveli su ga u svibnju 1943.godine u Mosor. Oteli ga iz majčinih ruku i kuću potpuno opljačkali. U Mosoru su ga na “narodnom sudu” osudili na smrt. Davali su mu mogućnost da se spasi, ako prijede u njihov tabor i prihvati neke njihove uvjete. On je odlučno odbio i osudili su ga na smrt i po kratkom postupku strijeljali.

Izvori i literatura:  don Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007.

                            Josip Dukić, Omiški svećenici don Ivan Stanić i don Ante Dragošević na nišanu Komunističke partije, Omiški ljetopis, 8. 2008.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

One comment

Komentiraj