Senj
Slika je simbolika ovog događaja! Na slici su zarobljeni hrvatski vojnici u Podravskom Kloštaru, listopad 1944 godine.
Autor Ante Glavičić u članku daje prikaz vojno-političkih prilika na području grada Senja u tijeku Drugoga svjetskog rata i poraća. Na temelju arhivske građe i literature, a ponajviše sjećanja-izjava sudionika tih ratnih zbivanja, navodi oko šezdeset i pet mjesta na kojima su poginuli ili bili ubijeni te pokopani uglavnom vojnici oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske. Prema podatcima na prostorima Vratnika, Krasna i planinskog dijela Svetog Jurja ubijeno je više od 112 hrvatskih vojnika, uglavnom Ličana i uglavnom zarobljenika. Većina navedenih ubijena je u vrijeme od 7. do 15. travnja 1945.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini
Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala
10,00 EUR
Grob u Borovi uz planinsku stazu. Negdje nakon 10. travnja 1945. jednoga popodneva cestom od Senja dva partizanska vojnika i jedan domaći vodili su navodno za Gospić šestoricu hrvatskih vojnika vezanih žicom za ruke. Jednoga među njima Dragari su prepoznali jer je noć ranije ranjen u “njihovoj kući prenoćija”.
Drugi dan dragovoljno je otišao u Senj prijaviti se vojnim vlastima. Uskoro je mala kolona kod gostionice “Stric Luka” skrenula stazom preko livada do obližnjeg šumarka branjevine Borove. Tu je do kamene ograde zastala, zatim se čula paljba iz oružja. Svezane uznike su titovi partizani svirepo pobili i ostavljeni u šikari.
Nakon toga mještanima je bilo naređeno da ubijene pokopaju. Do staze koja vodi u Rončević Dolac, iskopane su dvije rake jedna do druge. Prije pokopa mrtvi su pregledani i kod njih su pronađeni “neki papiri”. Zaključeno je da su dvojica bili rodom od Gospića i da su se zvali Mate i Jure Frković. Njih su zasebno pokopali, dok su ostalu četvoricu, uredno položene, pokopali u većem grobu.
Može se zaključiti da su ubijeni bili mladi ljudi, mobilizirani zadnje godine rata i da pobjednik nije imao razloga za smrtnu osudu. Vjerujemo da su bili pripadnici 11. domobranske ličke divizije. O ubijenima se nije smjelo pričati do 1990., ali je istina ipak izašla na svjetlo dana. Predaja je sačuvala uspomenu na nevine žrtve i tragične sudbine mladih hrvatskih vojnika.
Izvor: Ante Glavičić, mjesta pogibije i pokapanja vojnika i civila tijekom drugoga svjetskog rata i poraća na području starih općina Vratnika, Krasna i Svetog Jurja (II. dio)
Uredništvo/komunistickizlocini.net
Gledam drugarice partizanke. Josipović: “Lijepa je partizanska kapa, samo ju ponosno nosite”. I taj je ljudski smrad dobio preko milion glasova i to drugi puta na izborima. Nisko smo pali mi Hrvati.
Sviđa mi seLiked by 1 person
SRAMOTA I KAD CE ODGOVARAITI Z SVE E ZLOCINE
Sviđa mi seSviđa mi se