Adam Steigerwald

• 

Župnik u Heufeldu kod Kikinde Banatska biskupija.

Rođen je 18. prosinca 1876., u Heufeldu kod Kikinde. Za svećenika je zaređen 27. lipnja 1900., u Temišvaru. Kao kapelan služio je u Bogorošu i u Velikoj Kikindi. Zatim je bio vjeroučitelj i duhovnik časnih sestara milosrdnica u Velikom Komlošu. Od 1907., bio je župnik u Komlošu, Karlsdorfu, a 1928., imenovan je župnikom u rodnom Heufeldu. Ubijen je 2. studenoga 1944. u Heufeldu.

Kako je i zašto ubijen župnik Adam Steigerwald? Postoje dva izvješća Jedno je izvješće Leopolda Rohrbachera, a drugo Anne Werth. Prenosimo ih iz knjige dr. Helmuta Molla Zeugen fiir Christus. Das deutsche Martyrologium des 20. Jahrhunderts, I, II. (2001.):

• Rohrbacher prvo opisuje partizanska uhićenja. Partizani su iz Heufelda sve tamošnje pripadnike njemačke manjine uhitili, kada su i župnika Steigerwalda htjeli izvući iz župske kuće, on je protestirao protiv ovog postupka i izjavio da živ neće napuštati župsku kuću i župu. Stoga su ga partizani silom tjerali tukući ga dršcima pušaka.

U nekoj prostoriji općinske zgrade zatvorili su ga i okrutno mučili. Oni koji su se nalazili u dvorištu općinske zgrade mogli su čuti kako odzvanjaju tupi udarci na svećeničkom tijelu, i kako on stenje. Partizani su mu skačući po trbuhu slomili rebra i nanijeli mu teške unutarnje povrede, tako da se jedva mogao micati. Nato su ga zgrabili i bacili medu ostale njemačke zarobljenike. Ni tamo se nije mogao više micati. Tada su partizani počeli iz obijesti pucati na ranjenog svećenika.

Ubili su ga konačno naočigled njegovih vjernika. To se zbilo ujutro 2. studenoga 1944. godine.

Učiteljica Anna Werth iz Mastorta izvještava kako je skupljeno 20 – 25 muškaraca, žena i mladih iz Mastorta te kako su odvedeni u općinsku zgradu u Heufeldu. Na putu su morali vikati “Živio Tito!”, “Živio Staljin!” U dvorištu općinske zgrade bili smo prisiljeni sjesti na zemlju iako je padala kiša, priča doslovce Anna Werth. “Zbog izbočine u zidu nisam mogla vidjeti ulaz u dvorište; odjednom smo čuli tupe udarce i neki glas koji je na čistom njemačkom jeziku pitao: Pa, što sam ja uradio?’ A zatim jednog partizana: Pucaj, ubij ga!’ Uslijedilo je nekoliko hitaca, teški pad, nekoliko uzdisaja. Čula su se i crkvena zvona koja su oglasila podne. Bio je 2. studenoga 1944. godine.

Neki partizan se stao rugati: ‘Sada ćete pjevati vašem popu.’ Sada sam tek saznala tko je žrtva. Četiri jaka muškarca morala su ubijenoga odnijeti. Desna sljepoočnica našeg dobrog župnika bila je probušena.”

Izvori i literatura:

Lajos, ErosAdalekok a Zrenjanini – Nagybecskereki Egyhazmegye tortenetehez,Totovo Selo, 1993-, str. 563.

Moli, dr. Helmut, Zeugenfur Christus. Das deutsche Martyrologium des 20.Jahrhunderts, I., II., Paderborn, 2001., str. 969-970.

Don. Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. Stoljeća, Zagreb, 2007.

Uredništvo/komunistickizlocini.net