U VINKOVCIMA PARTIZANI STRIJELJALI RANJENIKE IZ BOLNICE I UGLEDNE VINKOVČANE 13.TRAVNJA 1945

Vinkovci   

     Po završetku Drugoga svjetskog rata u mnogim je hrvatskim selima i gradovima, bez suđenja ili dokazivanja bilo kakve krivnje, ubijeno mnogo ljudi. O tome se za vrijeme komunističke Jugoslavije nije smjelo govoriti, a o zločinima je sačuvano malo pisanih dokumenata. Sjećanja ljudi i masovne grobnice u kojima su kosti ubijenih najčešći su dokaz zločina. Ta žalosna stvarnost nije mimoišla ni Vinkovce.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala

10,00 EUR

Žalosnom broju ubijenih treba pribrajati i prognane vinkovačke Nijemce, koji su umirali po komunističkim logorima Valpova, Josipovca, Krndije i ostalih. U Vinkovcima je najveća masovna grobnica nastala na tadašnjoj Kumanovoj ciglani vinkovačkom naselju Slavija (poslije Slavonka), gdje su postojali tenkovski rovovi u koje su ubijeni zakopavani. Za sve vrijeme komunističke Jugoslavije mnogi su Vinkovčani na Dan svih svetih potajno palili svijeće i polagali cvijeće na tome mjestu kao znak sjećanja na svoje pokojne.

Po riječima vinkovačkog povjesničara Zlatka Virca, nakon ulaska 38. makedonske i 21. srpske divizije u Vinkovce, 13. travnja 1945., na lokaciji Kumanove ciglane je, u svega dan ili dva, bez suđenja likvidirano 40-tak uglednih Vinkovčana. “Riječ je o ljudima koji nisu bili suradnici nacista ni ustaša, a jedina im je krivnja bila to što ih je netko zbog različitih interesa prokazao”, rekao je Virc.

Donosimo zamolbu skupine Vinkovčana Gradskom NO-u Vinkovci iz 1945. godine, koja potvrđuje likvidaciju na Kumanovoj ciglani te u kojoj traže dozvolu od komunističkih vlasti da svako svoga raspozna i propisno sahrani. Zamolbu donosimo u cijelosti:

1945. , rujan 19.

Vinkovci

Zamolba skupine Vinkovčana Gradskom NO-u Vinkovci da se osobe “po oslobođenju Vinkovaca” likvidirane na Kumanovoj ciglani tamo i zakopane “i to vrlo plitko tako, da pojedinačno vire pojedini dijelovi tijela, koje psi razvlače” propisno sahrane

Gradskom N.O. Vinkovci

Niže podpisanima po oslobođenju Vinkovaca likvidirana su djeca, muževi, braća i td. te zakopana na Kumanovoj ciglani i to vrlo plitko tako, da pojedinačno vire pojedini dijelovi tijela, koje psi razvlače.

Kako nije čovječanski da to tako ostane, a i opasnost je od zaraze, a mi bi pokušali svako svoga raspoznati i propisno sahraniti molimo naslov da nam dozvoli odtrpavanje uz prisustvo zdravstvenog izaslanika naslova i pripomoć naslova.

U koliko nebi mogli raspoznati molimo, da nam se dozvoli navedena mjesta ograditi i jače zatrpati, a to uz pripomoć naslova.

S.F.-S.N.!

Vinkovci, dne 19. IX. 45.

Izvornik, strojopis

DAO SC Vinkovci, Gradski NO Vinkovci, 1945., 15290/45.

“Kada su partizani ulazili u Vinkovce moj otac se nalazio na ulici i bio je ranjen te je odveden u vinkovačku bolnicu odakle je odveden na strijeljanje, a da mu nije dokazana nikakva krivica. Bio je domobran i vjerojatno je samo zato i ubijen. Jednostavno su došli u bolnicu i odveli sve koji su bili na liječenju i poubijali ih”, kazala je Veronika Naglić, kći Ivana Bodje, ubijenog na Kumanovoj ciglani.

Spomen-obilježje žrtvama komunističkog terora na lokaciji Kumanove ciglane podignuto je 2006., otkada se na obljetnicu likvidacije te na blagdan Svih svetih na tom mjestu i službeno odaje počast žrtvama, što su ranije činile njihove obitelji. U spomen na njihovu žrtvu, osim na obljetnicu stradanja, tradicionalno se polažu vijenci i pale svijeće i na blagdan Svih svetih.

Prema podacima koje prikupilo vinkovačko povjerenstvo za istraživanje poslijeratnih, partizanskih i komunističkih zločina, a i prema iskazima svjedoka, utvrdilo je postojanje na desetke manjih i većih grobišta, mahom na sjevernoj i sjeverno-istočnoj periferiji Vinkovaca od kojih do danas ni jedna nije istražena pa nije poznat ukupan broj žrtava, ali se vjeruje da ih je svakako više od tisuću.

Izvor: D. Burić, Masovne grobnice u Vinkovcima 1945. godine, Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja, br. 14/1996., Vinkovci, 1997.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

2 comments

  1. […] Po završetku Drugoga svjetskog rata u mnogim je hrvatskim selima i gradovima, bez suđenja ili dokazivanja bilo kakve krivnje, ubijeno mnogo ljudi. O tome se za vrijeme komunističke Jugoslavije nije smjelo govoriti, a o zločinima je sačuvano malo pisanih dokumenata. Sjećanja ljudi i masovne grobnice u kojima su kosti ubijenih najčešći su dokaz zločina. Ta žalosna stvarnost nije mimoišla ni Vinkovce, piše komunistickizlocini.net […]

    Sviđa mi se

  2. Zbog takvih pokolja su mnogi hrvati morali zbog licnih problema otici u inostranstvo.Neka tima sto su pokolja radili samo dragi BOG oprosti jer mi to ne mozemo i ja i za onaj i za ovaj rat necu moci zaboravit.Oprostit da ali zaboravit NE

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s