Ivan Dolničar  

Bivša Jugoslavija utemeljena je na tzv. oslobodilačkom ratu, odnosno na zločinu. Ubojstvo kao prvi element titoizma u Sloveniju je uvela komunistička gerila, kojoj je kasnije dodijeljen naziv „narodnooslobodilačka“ vojska. Njezin je nasljednik danas Udruga branitelja NOB-a, čiji je predsjednik donedavno bio Janez Stanovnik. Prije njega tu je funkciju obnašao partizanski general Ivan Dolničar. On je bio čovjek koji je nazočio masakrima Hrvata na Križnom putu i u Teharju. U svojoj je autobiografskoj knjizi „Generalov let“ (hrv.: Generalova godina) prije svoje smrti napisao kako je ubio svoga brata. Takvih ispovijesti u svjetskoj literaturi nema.

On je u svojoj zadnjoj knjizi, nakon punih šezdeset godina, opisao kako je ubio vlastitog brata! I ne kaje se radi toga, nego kaže da bi to opet ponovio! Brat mu je bio domobran, odveo ga je kući i organizirao mu suđenje pred vlastitom obitelji. Majku je natjerao da mu bude tužitelj, oca da bude obrana, a on je bio sudac. Osudio ga je na smrt, odveo u dvorište i ubio! I takav čovjek je nakon 1990. bio predsjednik slovenskih “antifašističkih” boraca i javno štovana ličnost, koju je odlikovao Mesićev prijatelj Milan Kučan!

Prema iskazu šire obitelji, Petar Dolničar je 9. svibnja 1945. prisilno odveden iz Teharja u lokalno selo. Tamo je odmah osuđen na smrt: Ivan Dolničar, predsjednik Udruge slovenskih “antifašističkih” boraca (1990. –  2003.), je kaznu nad svojim bratom izvršio u dvorištu njihove rodne kuće. Važno je dodati da je njegov  brat Petar Dolničar kao domobran pobjegao nakon što nije mogao izvršiti partizanski nalog (Ivana Dolničara) da ubije obitelj Ambrožič (roditelje slovenskog kardinala Alojzija Ambrožiča), a ‘po potrebi’ i njega“.

Ovakvi ljudi poput Ivana Dolničara su čak trinaest godina bili na čelu slovenskih “antifašističkih boraca”, i primali do kraja života jako visoke mirovine. U kolikoj zabludi je bilo tada cijelo društvo najbolje je vidljivo iz ovog primjera, ali najžalosnije je to što se ni do danas nije mnogo toga promijenilo. Vjerojatno se tamo za predsjednika “antifašističkih boraca” biraju samo oni koji su se posebno isticali partizanskim podvizima a među njima pored likvidacija stotina tisuća civila, žena i djece kao i zarobljenih vojnika jedan od jako cijenjenih partizanskih podviga se ubrajala i osobna likvidacija najužeg člana obitelji kao u ovome slučaju rođenog brata. O kako bolesnoj ideologiji se radi, svakoj normalnoj i savjesnoj osobi je kristalno jasno. No i danas se takvim moralnim nakazama podižu spomenici i troše milijuni kuna iz državnog proračuna.

Uredništvo/komunistickizlocini.net