LELJAK: KARAMARKO JE POMOGAO PRI RASVJETLJAVANJU SLUČAJA CRNOGORAC

images-cms-image-000046275

Prijetnje postoje, ali odlučio sam da je istina važnija od svih stvari koje su se dogodile, da će ta istina pomoći hrvatskom i slovenskom narodu da idemo u zajedničku ili neku budućnost, rekao je Leljak

U Studiju 4 na HTV-u gostovao je slovenski publicist i istraživač komunističkih zločina Roman Leljak na temu skorašnje presude na suđenju u Muenchenu.

Kakva je vaša veza s temom udbaških ubojstava? Vi ste istraživali slučaj Stjepana Crnogorca koji je otet 1972., zatim je ubijen. Što ste otkrili?

U slovenskom državnom arhivu krajem prošle godine otkrio sam jedan pozamašni dosje Stjepana Crnogorca. Radi se o Hrvatu rođenom u Grudama. Njegova obitelj živi u Makarskoj. On je tada, 70-ih godina, otišao iz Hrvatske u Salzburg kao student teologije. Tamo je studirao sve do ’72. godine. ’72. godine dogodilo se da je jugoslavenska Udba dobila podatak da je i on član Hrvatskog revolucionarnog bratstva, zato je u Beogradu donesena odluka da ga se otme, dovede u tadašnju Jugoslaviju, Sloveniju, tamo sasluša i poslije toga je bio likvidiran. Likvidacija se dogodila na području Slovenije između 17. i 21. srpnja ’72. godine, a otet je 3. srpnja u ranojutarnjim satima u 9 ujutro. Otet je od strane jugoslavenske Udbe, slovenska Udba je u Salzburg poslala devet operativaca i suradnika, među njima i jedan suradnik austrijski državljanin. Tog su jutra obučeni u austrijske policijske uniforme ušli u njegov stan, predstavili se kao austrijski policajci i naredili da s njima ide u policijsku stanicu. U autu su mu dali injekciju, zaspao je i tajno su ga odveli u Sloveniju.

Tko je istraživao njegovo ubojstvo?

To je ostala nepoznanica, obitelj ga je tražila 42 godine, nitko nije znao gdje je, govorilo se da je likvidiran u Austriji, da je otišao u nepoznatom pravcu, Udba je govorila da su ga poslali u Ameriku i slično. 2007. godine na zahtjev njegove sestre, časne sestre Bernardine Crnogorac, ona je uputila zahtjev hrvatskoj Vladi, slučaj je preuzeo gospodin Karamarko koji je vodio hrvatsku tajnu službu. Istražio je taj slučaj. Tada je na četiri stranice gospođi Bernardini odgovorio da hrvatska Udba nije bila uključena u nadzor Stjepana Crnogorca, da se iz dokumenata tajne službe Hrvatske ne vidi da bi bio doveden u Hrvatsku ili da su s njim ovdje vršeni bilo kakvi razgovori, ali da se iz drugih akata vidi da je na njemu radila slovenska Udba.

Kakva je situacija što se tiče pristupa arhivima

2006. godine u Sloveniji je donesen zakon da je otvorena sva arhivska građa koja je nastala do 17. svibnja 1990. godine i do tada je sve otvoreno za javnost. Štite se samo neki osobni podaci, ja sam kao istraživač dobio posebnu dozvolu arhivske komisije Republike Slovenije po kojoj mi se dozvoljava uvid u kompletnu arhivsku građu. Na taj način omogućeno mi je da u potpunosti sagledam sve što je ostalo od građe SDS-a Slovenije i Jugoslavije, a pritom moram reći da je 89. i 90. godine kao i u Hrvatskoj došlo do uništavanja te dokumentacije, tako da je uništeno skoro 90 posto sve građe koja se tiče tzv. unutarnjeg neprijatelja, 50 posto koje je Udba radila prema slovenskom iseljeništvu i ostalo je oko 70 posto građe koja je Udba radila prema obavještajnim službama. Tih 50 posto omogućava da danas izvlačimo, veoma teško, ali u kombinaciji s drugim metodama.

Kako ste iščitali da nedostaju dokumenti?

Postoje popratni dokumenti koji govore da je ’90. godine bilo 17.002 osobnih dosjea suradnika u Sloveniji, danas ih je očuvano 800.

Suđenje u Muenchenu, što ste rekli u svjedočenju?

Prije svega sam u slučaju Đureković sudjelovao u djelu kada sam predstavljao dokumente, zakone i uputstva koje je ta služba koristila za svoj rad, posebice za rad u inozemstvu, prema grupi A, grupa koja je bila formulirana krajem sedamdesetih godina za likvidacije u inozemstvu. Pravni aspekt tog slučaja s kojim sam pokušavao pomoći sudu da donese odluku na temelju propisa koje je Udba imala iz kojih se vidi da je upotrebljavala metode i sredstva poput otmica i ubojstava.

Je li se vama prijetilo, znamo da je zapaljen automobil vašeg susjeda dan uoči vašeg odlaska u Muenchen?

Sigurno, posao kojim se bavim znači da sam mnogima trn u petama, a ne samo bivšim članovima SDS-a nego i mnogim bivšim dužnosnicima koji su tada bili u Savezu komunista. Svi oni žele, a znamo i zašto, da se ta građa ne iznese van, ali odlučio sam da je istina važnija od svih stvari koje su se dogodile, da će ta istina pomoći hrvatskom i slovenskom narodu da idemo u zajedničku ili neku budućnost. Moj motiv je to što kod ljudi još uvijek osjećam grozan strah od stvari koje su se nekada dogodile. Ljude je još strah pričati o tome što se dogodilo. Kada pobijedimo taj strah, bit će nam lakše.

Nema lustracije u Sloveniji, utječe li to na slovensku političku i gospodarsku situaciju?

Sigurno da utječe lustracija koja nije bila izvedena, taj danak plaćamo dan danas. ’87/’88. godine Udba se transformirala, uništila je sve dokumente, a njihovi vidni članovi postali su glavni u privredi, a i u tzv. novim strankama. Npr. Jugobanka koja se raspala, u Sloveniji je formirana Abanka, prvi predsjednik banke bio je Albin Hojnik, operativac Udbe u Mariboru,  prvi predsjednik Banke Celje bio je Skok Martin koji je bio operativac Udbe u Celju, isto i s Ljubljanskom bankom i drugima. Sva veća poduzeća preuzeli su bivši udbaši. Oni su se pripremili i kad su shvatili da ’90. godine lustracije neće biti, da će moći nastaviti sa svojim radom, mogućnost je bila stvorena, danas stvaraju tajkune i vode zemlju.

Koliko se muenchensko suđenje prati u Sloveniji?

Nažalost, nijedan medij u Sloveniji ne prati to suđenje, Slovenci nemaju nikakvih informacija o tome, srećom postoje mediji kao što su društvene mreže i tih informacija ima mnogo, tako da na neki način svi koji su zainteresirani te informacije imaju, ali nacionalna TV i druge televizije te informacije ne izvještavaju, čak ni o Crnogorcu, a neki je dan bilo 44 godine kako je otet i likvidiran, iako je u tome sudjelovao šef Udbe Slovenac Silvo Gorenc i Boris Mužič i da je ovih dana od strane austrijske policije podnesen prijedlog da ih se privede u Salzburg, a o tome nije bilo riječi.

Preuzeto:direktno.hr

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s