13 ožujka, 2016komunistickizlocini.net

KAKO SU UBIJALI ZLIKOVCI IZ 26. DALMATINSKE DIVIZIJE (partizan Ivan Gugić olakšao savjest: Muhe, krv i plač žena silovanih prije smrti pred jamama…)

Ivan Gugić

kocevski_rog2
Kočevski rog mjesto stratišta

O partizanskim zločinima, progovarali su i sami partizani. Za ove i slične postupke na žalost nitko nikada nije odgovarao.

 

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice komunistički zločin

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala

10,00 EUR

    Prošlost hrvatskoga naroda, krije mnoge tajne, ali i priče u koje nikada nitko nije dovoljno zagrebao. O povijesti pa i zločinima stoga bi se trebalo progovarati kako oni ne bi pali u zaborav, jer za njih nikada nitko nije odgovarao.O zločinima partizana progovarali su i oni sami. Da je tome tako svjedoči ispovijest Ivana Gugića, partizana 26. Dalmatinske divizije u kojem se progovara o pokolju hrvatskih zarobljenika kod Ljubljane i Kočevskog Roga.

3332300881_4ef96c6bd4
Kočevski Rog misa zadušnica

Svakako je istina, da su iz vagona iznosili onesviještene i gdje kada lude ljude, a drugi su od slabosti i žege posrtali i padali putem. Te su onda pratioci tukli. Ubijanje je vršeno ispred jame i to uglavnom metkom u zatiljak, a neki su i živi skakali u jamu, duboku bar 50 metara. Mnogi nisu bili još izdahnuli, nego su strašno jaukali u jami, nakon čega su partizani od vremena do vremena bacali bombe u jamu. Od stanice do vojarne išli su pješice i još odjeveni, svjesni, da idu u smrt. Neki od zarobljenika su glasno protestirali i govorili ubojicama, da će doći dan pravedne osvete. Drugi su opet plakali.

Rođen sam u Veloj Luci 1925. godine. Za vrijeme rata boravio sam kod kuće, kod svojih roditelja, sve dok me partizani nisu prisilno mobilizirali 10. rujna 1943. Bio sam u 26. dalmatinskoj partizanskoj diviziji, te sam bio određen na rad u engleskoj bolnici na Visu jer sam bio malodoban. U ožujku 1945., bio sam priključen XI. dalmatinskoj brigadi kod Gospića nakon pada tog grada. Odatle sam pošao u borbe kod Trsta, te nakon pada Trsta dalje uz Sočansku dolinu sve do sela Kranjske Gore, gdje smo stigli 15. ili 16. svibnja 1945. Ostao sam sa svojom jedinicom jedan dan, dok se nisu predale neke njemačke čete (Vlasovci u njemačkim uniformama). U Koruškoj sam ostao 6 dana, bio sam u Klagenfurtu i okolici. Tu sam bio nazočan, kad su engleske čete predavale hrvatske vojnike sa njihovim obiteljima ženom i djecom, koji su im se u vjeri bili predali te ih razoružane izručivali Titovim snagama. Nakon toga poslani smo vlakom u Jugoslaviju, kroz tunel u Jesenice, jer nam saveznici nisu više dozvoljavali ostati u Koruškoj. Nakon jednog dana prebacili smo se pješice u Kranj (oko 24. ili 25. svibnja). U Kranju, i to točnije u Primskovu, ostali smo opet jedan dan. Tada je stiglo naređenje od štaba 26. divizije štabu XI. dalmatinske brigade, da se izaberu iz cijele brigade, koja je imala 4 bataljuna, najpouzdaniji komunisti, kako časnici tako i vojnici, za neki povjerljivi zadatak. Od njih su stvorili posebnu četu. Odmah mi je tada povjerljivo saopćio moj mještanin D. J., potporučnik, da su ljudi izabrani za ubijanje zarobljene hrvatske, slovenske i njemačke vojske i civila. Moja treća četa (i ja osobno) bili smo određeni za pratnju i osiguranje ove novoformirane jedinice, koja je brojala sedamdesetak ljudi. Zapovijedao im je kapetan Nikola Maršić iz okolice Makarske, nekad zamjenik komandanta 2. bataljuna, a komesar čete bio je Ivan Bokež, Crnogorac. Glavni komandant bio je major Simo Dubajić iz Kistanja kraj Šibenika, načelnik štaba IV. Armije, operativni odsjek. Sutradan, 25. ili 26. svibnja 1945., krenula je ova ubilačka četa praćena od 3. čete 3. bataljuna u Ljubljanu, gdje smo se iskrcali iz kamiona u logoru pred Ljubljanom s drvenim barakama. Tamo je bila masa zarobljenika – vojnika i civila, dapače i žena i cijelih obitelji. Doznao sam, da se logor zove Šentvid: tamo je bila biskupska gimnazija, a ograđen je bio žicom.

kocevski_rog3
Kočevski rog mjesto stratišta

Nama nisu dali pristupiti među logoraše, ali je ona izabrana četa ubojica ulazila u logor i pljačkala satove, nalivpera, prstenje, zlatninu itd. Mi smo znali da ih vode na ubijanje. Našu treću četu povezla su dva kamiona oko 10 sati istog dana za skupljanje i otpremu odjeće poubijanih zarobljenika. Vozili su nas 4-5 km u pravcu Tržaške ceste, koja ide prema Trstu. Išli smo najprije natrag prema Ljubljani 1.5 km, a potom smo skrenuli desno i nastavili širim poljskim putom oko 3 km. Tu smo došli do seljačke kuće u voćnjaku, iza koje je bila šumica i njiva, te neka jama oko 100 m daleko od kuće. Došavši na mjesto vidio sam grupu zarobljenika, oko 50 ljudi, gdje ih skidaju i vežu žicom za ruke dva po dva za mišice; te parove su opet povezali između sebe žicom. One, koji su padali od iznemoglosti ili straha, natovarili bi između dvojice jačih da ih nose do jame. Tukli su ih. Zapovijedali su im, da pjevaju: “Sjeno-slama, kuća-jama”. Zarobljenike su skidali i vezali oni isti, koji su ih i ubijali. Prevozili su ljude kamionima u pratnji slovenske kurirske jedinice pod komandom nekog visokog plavokosog kapetana, Slovenca, borca od 1941., sa spomenicom. Kamionima je stizala svaki sat otprilike jedna tura i to cijeli dan, svega oko 40 kamiona te su se navečer hvalili, da su ubili 800-1000 ljudi. Da se slabije čuje pucanje, stavljali su na engleske ručne strojnice od 20 metaka tzv. “glušnik” na cijevi.

Jama pod macesnovo gorico and cross in front.
Jama Macenovo Gorico

Ubijanje je vršeno ispred jame i to uglavnom metkom u zatiljak, a neki su i živi skakali u jamu, duboku bar 50 metara. Mnogi nisu bili još izdahnuli, nego su strašno jaukali u jami, nakon čega su partizani od vremena do vremena bacali bombe u jamu. Te žrtve su bili Hrvati i Slovenci. Ja sam se oko 11 sati dovukao do jame i pogledao u nju, ali se nije ništa vidjelo. Zbog toga su mi Bokež i Maršić udarili po šamar i ja sam pao okrvavljen u nesvijest. Našoj pratećoj četi nije bilo dozvoljeno to gledati. Tu smo ostali do večeri i pakirali robu ubijenih. Vratili smo se oko 8 sati navečer u logor Šentvid. Te večeri stiglo je naređenje majora Sime Dubajića, da se ubijanje više ne vrši kraj grada, jer tako narod može saznati tajnu. Govorilo se, da će jamu minirati zajedno s mrtvacima, da se tako pokopa tajna. Inače, za vrijeme ubijanja posipali su živim vapnom krv oko jame, da se muhe ne kupe i krv ne zaudara. Kreč je donio neki seljak.

Skica logora u Šentvidu

Skica logora Št. Vid kod Ljubljane: Brojem 1 označeno je mjesto na kojem su pred odvođenje u Kočevski Rog dva tri dana ležali hrvatski domobrani. Brojem 2 označeno je mjesto na kojem su pred odvođenje u Kočevski Rog dva tri dana ležali Nedićevci i Ljotićevci. Brojem 3 označeni su iskopani rovovi. Strelicom je ozančen dvorišni prostor gdje su dva-tri dana ležali slovenski domobrani i policajci.

Sutradan smo pošli vlakom u Kočevje, koje je bilo jako razrušeno. Mi smo se naselili u neku polurazrušenu kasarnu oko 800 m izvan grada, gdje su nekad bile njemačke čete. Ubilačka četa bila je stigla prije nas, ali ih nismo više vidjeli. Oni su po pripovijedanju drugova bili otišli u šumu, daleko dva-tri sata hoda, ali ja to točno ne znam. Znam samo, da su tamo bili partizanski logori za vrijeme rata. Ta šuma se zvala Kočevski Rog.

Zadatak moje čete je bio, da najprije u vojarnu primimo one, koje su dopratili slovenski kurirski odredi, koji su ujedno u sobama s njih skidali robu, tražili oružje i zlato – bilo je nakupljeno 5-6 kg zlata, a za dragocjenosti je bio odgovoran komesar 3. čete Ljubo Barbarić, Hvaranin. Mi smo slagali robu u bale i vozili na željezničku stanicu kamionom. Rekli su nam, da će se roba prerađivati u vojnička odijela. Naš zadatak je bio također čuvati zarobljenike do dolaska kamiona i tovariti ih na kamione. Zapovjednik čete bio je Pelješčanin Ivo Franković.

Ostali smo punih osam dana u Kočevju

Stizalo je dnevno po 10 i više vlakova, s plombiranim (zatvorenim) vagonima, uvijek najmanje 10, a gdjekad i po 20. Te su ljude dovozili iz Ljubljane, a možda i iz drugih krajeva. Večina su bili muškarci, ali manji dio žena, koje su silovali kod jame prije strijeljanja. Bilo je nešto i nedoraslih mladića od 15 do 16 godina. Od onih, koji su prošli kroz moje ruke, bilo je više Hrvata nego Slovenaca. Ne znam, koje su čete tu bile ubijane. Svih ubijenih, u dvije jame – bilo je 30 do 40 tisuća u 8 dana. Ubojice su u nedjelju polazile na Bled na odmor nakon osam dana ubijanja, pa je uoči toga, u subotu, bio priređen neki ples za njih. Na plesu su se hvalili, da su likvidirali 30, 40 tisuća neprijatelja u 8 dana. Prema odijelima, koja smo spremali u Kočevju, bilo je preko 30.000 ubijenih. Mi smo poslali iz Kočevja preko 20 vagona robe; dnevno smo slali 2 do 3 vagona robe.

Glede žena mogu izjaviti, njih nisu skidali kod naše kasarne nego, su ih do gubilišta vodili odjevene; silovali su ih kod jama i kasnije se tim djelom hvalili, napose neki Hvaranin Kačić Božo, po činu zastavnik. Žene su posebno jadno izgledale i neprestano su plakale. Bile su rastavljene od svojih muževa, koji su bili hrvatski vojnici i kod Kočevja ubijeni. Žene su bile odjevene u građanska odijela. Nama uopće nisu dali doći blizu žena, jer su očito ubojice imali s njima svoje namjere. Osim žena vidio sam možda do 200 dječaka od 14-16 godina, njih su potukli sve, svi su govorili, da su nevini i da nisu ništa učinili, a mnogi su i plakali.

Vagoni sa zarobljenicima izgledali su strašno: pošto im nisu dali ići izvan vagona radi tjelesnih potreba, to su vagoni bili zagađeni i puni smrada. Nadalje nisu dobivali ni hrane ni vode na cijelom putovanju, a ne znam ni kako su ih hranili u logoru. Svakako je istina, da su iz vagona iznosili onesviještene i gdje kada lude ljude, a drugi su od slabosti i žege posrtali i padali putem. Te su onda pratioci tukli ili eventualno natovarili na leđa zdravijih i jačih zarobljenika. Od stanice do kasarne išli su pješice i još odjeveni, svjesni, da idu u smrt. Neki od zarobljenika su glasno protestirali i govorili ubojicama, da će doći dan pravedne osvete. Drugi su opet plakali, spominjući ženu, djecu, majku.. Neki su govorili, da su činili dobro i spašavali čak i partizane te molili, da ih poštede, ali nitko nije dobio milosti. Ispitivanja među zarobljenicima ili suđenja nije bilo: svi dovedeni u Kočevje imali su umrijeti.

Čuo sam, da je više ljudi pobjeglo ispred same jame, kada su već vidjeli, da će za koji čas poginuti, te su onda riskirali život. Neki su se i spasili, ali su druge ubili partizani pucajući za njima.

Ja sam spasio nekoliko života i to u dva slučaja. Pred vojarnom u Kočevju opazio sam jedno poznato lice. Nisam znao u prvi čas, tko je pa sam ga zapitao: Otkud si ti? – On se sav tresao i nije mi odmah odgovorio. Pitao sam ga ponovno i ohrabrio ga, da bi on odgovorio: Ja sam Dalmatinac, s Korčule, iz Vele Luke. Kad sam ga pitao da li me poznaje, jer ja sam ga poznao, odgovorio je da me ne poznaje. Kad sam mu se predstavio, onda me prepoznao i poljubio, zaklinjući me, da ga spasim. Ja sam potom otišao kapetanu Bokežu i garantirao svojom glavom za njega, govoreći da su ga Nijemci na silu odvukli sa sobom prigodom napuštanja Korčule i dali u hrvatsku vojsku (imao je tada 15 godina). Kapetan mi veli: dobro, ali ako doznamo, da je on pomagao Nijemcima ili ustašama, onda ni tebi nema više glave.

M.S. je stalno išao sa mnom u mojoj četi. Petnaestog dana stigao je povoljan odgovor u Tetovo, gdje mi je tada četa bila premještena. Tu je mali oslobođen, ali je ostao u četi još dvije godine na odsluženju vojnog roka.

Drugi je slučaj ovaj: Isti M. S. me molio, da pomognem njegovom satniku I. G. iz Slavonskog Broda, koji je bio u vagonu s drugim vojnicima i strašno trpio žeđ. Ja sam zagrabio vode iz gustijerne u kantu i odnio do vagona, koji mi je pokazao moj mještanin M. S. Kako sam poznavao pratioce, pustili su me da priđem. Otvorio sam vagon i dao im piti. Kad se stražar odmakao dalje, ja sam pustio I. G. i druga četiri vojnika, koje je on izabrao, i oni su pobjegli preko željezničke pruge i neke livade u šumu prema jugu. Bila je već polutama, prvi suton i nisu ih primijetili. Prije bijega, u znak zahvalnosti, dao mi je neki zlatni lančić s vrata, srdačno mi zahvalio… Ja sam kasnije dobio petnaestak paketa iz Slavonskog Broda sa šunkama, brašnom, mašću, kobasicama…, a i mi smo njima poslali nešto ulja i smokava. Mogao mi je slati pakete, jer mu je M. S. poslao u Slavonski Brod moju kućnu adresu pa su paketi stizali najprije na oca, a kasnije na mene, kad sam poslije četiri godine došao kući 1949., (jer sam također odležao 6 mjeseci u vojnom zatvoru na Novoj vesi u Zagrebu).

Nakon 8 dana prestalo je ubijanje. Čuo sam, da su neki ljudi u civilu došli, koji su trebali minirati pećine i prekriti masovne grobove, a nakon toga su preko toga strašnog mjesta položili i zelene grane. U subotu, zadnjeg dana ubijanja, došla je neka komisija viših oficira u uniformi, koju sam osobno vidio (bilo je 5-6 ljudi među kojima i pukovnik Dule Korać, Srbin s Korduna, te ostali potpukovnici i majori), a uz njih je bilo i 2-3 civila u dobrim odijelima. Kod nas u vojarni zaustavili su se jedva pola sata, a primio ih je Simo Dubajić i komesar Ivan Bokež. Oni su gledali, kako mi pakiramo odijela te su posebnu brigu posvetili skupljenom zlatu i na kraju ga ponijeli sa sobom. Predao im ga je Bokež, a da nama nisu ostavili niti jedno pero za pisanje. Bokež nije kasnije imao neprilike radi predanog zlata, što znači, da je predao zlato u ruke ovlaštenim ljudima.

Nakon toga otišli su u šumu, kod jama – masovnih grobova. Pri dolasku komisije sam doznao, da im je zadaća utvrditi kako je obavljen posao masovnog ubijanja i jesu li dobro uklonjeni svi vidljivi tragovi masovnog ubijanja ljudi. Komisija nije dolazila natrag u Kočevje. Čule su se samo eksplozije iz šume (nekoliko njih uzastopce) te smo bili uvjereni, da se tim pokrivaju jame s tisućama mrtvih tijela.

Ubilačka četa otišla je u nedjelju ujutro vlakom na Bled preko Ljubljane (oko 7 sati). To sam kasnije doznao, kad su se ubojice vratile svojim četama u Makedoniju. Pričali su, da su bili dobro nagrađeni, da su dobili odmor na Bledu u nekom hotelu 10 ili 12 dana, da su bili vrlo dobro hranjeni i da su se sjajno zabavljali, jer su se kupali i imali čamce na raspolaganju, a svaku večer davana je za njih predstava. Svi su bili visoko odlikovani i svaki od njih je imao 2-3 odlikovanja, a imali su također i zlatne satove, fotografske aparate i slično. Medu tim najviše odlikovanim ubojicama bio je neki Čepić Ante iz Makarske, kurir štaba brigade, omladinski rukovodilac, star 21-22 godine. Poslije toga događaja mnoge od tih ubojica hvatali su živčani napadaji – takozvana partizanska bolest.

Moja 3. četa ostala je do nedjelje navečer u Kočevju, te je potom vlakom bila prebačena u Kranj, gdje smo ostali desetak dana i bili poslani dalje u Tetovo, u Makedoniju, kamo smo stigli 7. srpnja 1945.

Izvori: Dom i svijet, broj 387, 30. svibnja, 2002.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

40 comments

  3. Prekrasne molitve svetoj Ani – zaštitnici majki, trudnica i braka
    Sv. Ana zaštitinica je majki, trudnica, braka…
    Bitno.net

    Molitva na godišnjicu vjenčanja
    Danas o godišnjici vjenčanja sa svojim mužem sjećam se, Bože moj i Gospodine, onoga za me prevažnoga dana, kada si me po svetom sakramentu uveo u bračni stalež i zajamčio mi svoju pomoć, kako bih mogla vjerno vršiti dužnosti svoga staleža. Iz svega ti se srca zahvaljujem za sve milosti, što sam ih primila snagom toga sakramenta i za sva dobra, što si ih odonda podijelio meni i mojima. Ujedno moram na svoju žalost priznati da se nisam uvijek vjerno držala tada učinjenih odluka. Oprosti mi, milostivi Bože, sve moje slabosti i grijehe! Kajem se za njih iz svega srca i tvrdo odlučujem, da ću od sada vjerno ispunjavati sve dužnosti i kao majka i kao vjenčana drugarica.

    Zato, predobrostivi Bože, obnovi u meni one milosti, što si mi ih tada podijelio u svetom sakramentu ženidbe i daj, da ojačana tim milostima uvijek vjerno vršim dužnosti svoga staleža i da podnesem svaki križ i trpljenje, da mi budu zaslužni za nebo. – O preblažena Majko Božja, sveti Josipe, sveta Ano i svi sveti ženidbeni drugovi, molite za me. Amen.

    Oče naš
    Zdravo, Marijo
    Slava Ocu

    Ano, anđele moj čuvaru i svi sveti ženidbeni drugovi, molite za mene. Amen.

    Molitva udane žene za sebe
    Milosrdni, svemogući Bože, daj mi milost i potrebitu snagu, kako bih sa svojim mužem živjela uvijek u ljubavi i miru, da mognem vjerno vršiti sve svete dužnosti svoga staleža, te da se ne preplašim križeva i tegoba, već da sve strpljivo podnesem i u svemu tako živim, kako dolikuje udanoj ženi.

    O preblažena Djevice Marijo, sveti Josipe, hranitelju Isusov, sveta majko Ano, anđele moj čuvaru i svi sveti ženidbeni drugovi, molite za mene. Amen.

    Druga molitva udane žene za sebe
    Sveta majko Ano, koja si od Boga odabrana da postaneš majkom onoj što nam je rodila božanski Spas, k tebi se plačući obraćam za tvoj moćni zagovor. Isprosi mi kod svoga i moga Boga milost, da budem danas i sve dane svoga života poštena, čestita, čista i trijezna, šutljiva, radina, milosrdna i bogobojazna žena. Da takvom i ostanem i da uvijek nastojim biti svojem mužu vjerna drugarica, djeci svojoj brižna mati i da sve dužnosti svoga staleža pouzdavajući se u pomoć Božju vjerno vršim i da ni u čemu ne budem kriva za veću, hotimičnu nemarnost.
    Neka je daleko od mene svaka drzovitost, gizda, brbljavost, ljubomora, nesmotrenost, prkos, nevjera, lijenost i nemar u dužnosti! Uvijek ću pred očima imati, sveta moja zaštitnice, tvoj uzorni život, te se trsiti, kako bih svoj život sve više i više učinila sličnim tvojem životu. Kako si ti svome svetomu mužu Joakimu, tako ću i ja svomu mužu činiti samo dobro, a nikada zlo. I ja ću poput tebe sve što se kuće tiče uvijek čisto i uredno obavljati i za kućnu se čeljad danju i noću brinuti ozbiljno, da im ništa potrebito ne uzmanjka. Kao što si ti odgajala svoje dijete, tako ću i ja svoje odgajati u strahu Božjem. Djeca će na meni vidjeti primjer za nasljedovanje, kako se duša moja boji Gospodina, kako ga hvali i slavi u svakoj prilici i svaki čas. Poput tebe bit ću siromasima majka, potištenima potpora. Poput tebe ufanje ću svoje i u dobru i u nevolji i u svim zgodama života postaviti u Boga i njemu ću se uteći. Izmoli mi, predraga moja majko Ano, Božju milost za sve ove odluke, jer samo uz pomoć Božju moći ću izvršiti, što sam po tvom svetom primjeru i na tvoju čast odlučila. Amen.

    Molitva za muža
    Sveti, milostivi Bože, uzmi mojega muža pod osobito svoje okrilje! Ojačaj ga svojom milošću, koja sve svladava, da bi uzmogao uvijek savjesno činiti dužnosti svoga staleža! Blagoslovi njegov rad, njegove brige i trud za primjerno uzdržavanje cijele obitelji! Očuvaj ga od svake nesreće na duši i na tijelu! Daj da u slozi i ljubavi pobožno zajedno živimo i da ustrajemo sve do smrti u uzajamnoj vjernosti, da bogoljubno preminemo i da se opet u vječnosti združeni veselimo u nebesima. Amen.

    Molitva za milost u braku
    O sveta majko Ano, ti si cijelo vrijeme svoga bračnoga života uz pomoć milosti Božje sveto provela i svakim načinom promicala slavu Božju ispunjavajući najsavjesnije dužnosti supruge, majke i domaćice; isprosi meni, svojoj štićenici, kod Isusa, da sačuvam one milosti, što sam ih primila po sakramentu ženidbe, da poput tebe sveto čuvam od Boga posebnim načinom odlikovani i blagoslovljeni stalež, da mogu sve svoje dužnosti vjerno ispunjavati na slavu Božju, na spas duše moje i mojih, dok se ne dovrši moja zemaljska zadaća. Ne daj, moćna zaštitnice, da ikad nešto pomislim, progovorim ili učinim, čim bi izgubila one milosti i zašla stramputicama. Daj da me tvoj sveti primjer neprestano hrabri, te vazda napredujem u ljubavi Božjoj i postignem kršćansko savršenstvo primjereno mojem staležu. Amen.

    Molitva žene u blagoslovljenom stanju (trudnice)
    Vječni Bože, neizmjerno dobri Oče, koji uzdržavaš svako biće i koji si u svojoj mudrosti i dobroti blagoslovio moju ženidbenu vezu, zahvaljujem ti za tu tvoju milost i od srca Te molim, blagoslovi u meni moje dijete, što ti ga već sada izručujem i posvećujem. Sve teškoće, bolove i trpljenje, što će me snaći, prikazujem ti odano za njegovo vremenito i vječno dobro; ne daj da umre bez svetoga Krštenja! Mene pak čuvaj od svih grješnih misli, riječi i djela, koja bi mogla nauditi meni ili djetetu! – O preblažena Djevice i Majko Božja, sveti Josipe, sveta majko Ano, anđeli čuvari i svi Božji sveci, molite za me u ovom blagoslovljenom stanju. Amen. Oče naš.

    Jutarnja molitva sv. Ani
    Sv. Ano, zaštitnice moja i majko, dopusti mi, da se i danas preporučim tvojem zagovoru i zaštiti. Isprosi mi kod Isusa, Sina Božjeg, sve one milosti, koje su mi potrebne, da vjerno vršim sve svoje dužnosti i da poradim oko svoga vječnog spasenja, kao što si ti nekada vršila sve svoje dužnosti i radila oko svoga spasenja. Tvojoj materinskoj ljubavi i brizi preporučujem i svoje rođake i ukućane; isprosi im milost da sa mnom provedu ovaj dan bez grijeha na slavu Božju. Svi sveci Božji, osobito ti, zaštitnice moja, sveta majko Ano, molite za me kod Boga, da stupam vašim stopama, da živim kreposno i sveto i da konačno po vašem zagovoru budem primljena u nebo, da tamo s vama Boga dičim i slavim na sve vijeke vjekova. Amen.

    Sviđa mi se

    Odgovori

  5. Partizanska žgadija su bili najveći zločinci, koji su se pojavili ikada na ovim prostorima. Njihov lider 11. najveći svjetski zločinac, Kumrovečki krmak (nikada ne prljam usta izgovarajući njegovo ime)je odgovoran za sva ta nedjela, jer ih nije spriječio, nego samo poticao i naređivao. Da danas postoje zombiji ispravnog mozga, tipa Katarina Pejnović u Saboru je upravo katastrofalno žalosna činjenica. Još je žalosnije, da u hrvatskom narodu postoji ološ, koji i danas slavi toga masovnog ubojicu.

    Sviđa mi se

    Odgovori

  6. Nije li doslo vrijeme da se ti komunisticki zlikovci konacno razotkriju, a zrtve dostojno sahrane.
    Ta tuzna istina bi se trebala uciti u skolama da se nikada ne zaboravi genocid nad Hrvatima koji su pocinili komunisti i cetnici preobuceni u partizane.

    Sviđa mi se

    Odgovori

  9. Ipak se pokreće i ostvaruje proročanstvo.Još davno, zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju.Živim u uvjerenju da ću i ja jedan dan doznati gdje počivaju kosti djeda mojega da zapalim mu svijeću i izmolim molitvu za pokoj mu duše.
    BOG i HRVATI
    Hrvatska Hrvatom

    Sviđa mi se

    Odgovori

  10. I oni se ponose sa petokrakom i svojom antifasistickom vojskom, oni su najvece zlo na ovom svjetu, ma tko ju je bio sluzio i njihovi potomci danas nam kroje sudbinu i danas se dicu sa njima .ZLO uvjek ostaje zlo !
    Nemojte misliti da ce te nas preobratiti ?

    Sviđa mi se

    Odgovori

  12. Ovo treba u svakom glavnom dnevniku, na UDB-aškom HRT-u, prikazivati u nedogled. Takođe, postrojiti cijeli SABO-r, i prisiliti ih da slušaju ove teške zločine, a nakon toga ih poslati u rudnik na rad, bez vode i hrane. Ma kakovi četnici, Hrvati su uvjek znali sa njima, naši vrli izdajnici, rvatine, su stoka koju treba protjerati iz zemlje Hrvatske. Pa ovo ne bi radile niti zvjeri, a naši rvati se takmičili, tko će više ubiti i silovati. Pa Bože, zašto si stvorio tu stoku u Hrvatskoj. Prokleti bili svi i vaša djeca , majku vam komunističku i UDB-ašku. Plenkoviću, ti si jedno komunističko zlo, i treba te protjwerati iz zemlje i svu tvoju UDB-ašku braću, rvacku. Proklet bio i sve oko tebe. Neka ti se svi prže u paklu.Bando izdajnička!!!!

    Sviđa mi se

    Odgovori

    • Slaviša, prokletstvo se vraća, sve je to posljedica neznanja jer naš narod nikada nije doživio razvoj u istini već su mu svi gospodari servirali njihovu “istinu” po potrebi i tu bi Jurek iz Zagorja ili Frane iz Dalmacije ili Mate iz BiH zakazao, jednako kao i svi drugi, zato nam je sadda važno oživiti HRVATSKU NACIONALNU FRONTU = HNF pa pod tim krovom ujediniti sve istinski domoljubne “desničare” znanja i napretka i istim dokazati da smo svakog trenutka ZA DOM SPREMNI, a ovi, koje ti proklinješ, to nisu bili iz razloga koje sam gore naveo!

      Sviđa mi se

      Odgovori

    • Iskaz Ivana Gugica iz Vele Luke na Korculi jedan je od najvaznijih dokumenta u mojim zivotnim djelima, OPERATION SLAUGHTERHOUSE od 1970. i 1995., i HRVATSKI HOLOKAUST od 2001. i 2005.

      Liked by 1 person

      Odgovori

  14. Vječni Oče, Ti si jedini Besmrtni Bog, sama ljubav, Milosrđe i Blagost.
    Pogledaj na svoga Jedinorođenoga sina, Isusa Krista i smiluj se. Prikazujem Ti patnje Njegova bičevanja na stupu, Njegove Rane i Krv za sav Tvoj narod, koji živi pod teretom kletvi, zbog grijeha svojih predaka i njihove neposlušnosti te zbog prekida zavjeta kojeg su s Tobom sklopili. Neka nas bičevanje Tvoga Sina oslobodi, Njegove Rane iscijele, a Njegova Predragocjena Krv spasi. Amen
    Predragosjena Krvi Isusa Krista, oslobodi nas od kletvi.
    Svete Rane Isusa Krista, iscijelite naše rane .
    Daj da po Tvojem bičevanju zadobijemo Tvoj pečat. Amen

    Sviđa mi se

    Odgovori

  15. Moj otaci stric bili su zrtve partizanskih zlocina .Bili su zarobljeni i tjerani od Mariborskog Otoka do zrenjanina na “kriznom putu”gdje su strica ubili a oca prebili gonici .Mnogi su putem poubijani ili umrli od iscrpljenosti i tifusa dog je samo mali brojtih ljudi je prezivjelo Od nas su te masakre pred nama krili jer je bilo poslije ratnih dousnika pa su neke preko noci nestajali .

    Sviđa mi se

    Odgovori

  16. Vodim neki spominju Pupovca, lakše ćete naći (nažalost) HDZ ovog zastupnika Mata Frankovica kojem je taj “zapovjednik” Ivo F. brat od djeda a kad je ovaj tekst izašao mali Mato je bio postavljen za predsjednika HDZ a Dubrovnik od istih unuka partizanskih zločinaca a da bi nakon gubitka izbora za gradonačelnika Dubrovnika ostao na tom položaju bio je prisiljen namjestiti zadnje unutarstranačke izbore tako što je onemogućio kandidaturu osnivača stranke i svih intelektualaca na najprljavije načine da bi mu se drug Ivo koljac ponosio! Najzalosnije je da je Plenkovic upoznat sa istim i nista ne želi poduzeti a nama je u Dubrovniku odavno bilo sumnjivo kako to tog malog veličaju partijski mediji koji mrze sve hrvatsko sad maske padaju a isti se opet želi nametnuti kao zamislite opet HDZ ov kandidat za gradonačelnika iako je glatko izgubio zadnji put ali nitko ga javno ne poziva da podnese ostavku a taj morala nema kao ni naobrazbe, naime nije uredno završio ni srednju školu a već godinama kao priča da će završiti fakultet a istovremeno blokira kandidature doktora znanosti koji su i osnivači stranke ali nisu iz partizanskih obitelji! VJERODOSTOJNO?

    Sviđa mi se

    Odgovori

  18. Prokleti bili svi pripadnici svih dalmatinskih brigada , djeca , unuci i praunuci . Daj Bože da imaju za objed samo juhu od morskih kamena , vodu za piče samo morsku vodu , a kruh neka potraže ne od Slavonskog , zagorskog , Istarskog ili dalmatinskog seljaka veo od samog Lucifera , Belzebuba ,i…………………………..

    Sviđa mi se

    Odgovori

  19. Prvo bi trebalo dobro namlatiti Manolića bez obzira na godine i dati mu do znanja da neće dobiti jesti ni vode dok ne napiše imena još onih koji su živi ali se kriju…imena i prezimena su dovoljna…policija sigurno ima evidenciju tko je još živ a tko mrtav!

    Sviđa mi se

    Odgovori

    • Nema vise tih sotona, proslo skoro 80 godina od toga. Samo sto su se ti krvoloci dobro uvalili u rezim bivse drzave i ko zna koliko su nasim ljudima zla ucinili u godinama koje su slijedile.

      Sviđa mi se

      Odgovori

  23. Kako Mogu takvi komunsti ,zlikovci partizani ubojice da budu dobri i u Politiki Hrvatske. Treba sve maknit i u rudnik na teski RAD.Do smrti kao sto su oni radili sa PRAVIM HRVATIMA NE KAO STO SU ONI .IZDAJICE KOMUNISTICKE ???????????????????????????Jedno ustasko!!!!!!unuce

    Sviđa mi se

    Odgovori

  27. O ovom zločinu sam često pisao, ali nije bilo odjeka. O njemu sam doznao od jednog komesara. On mi je rekao da je komesar jedne čete bila Milka Planinac. Da, ubjeno oko 40 tisuća civila, a ubijala su ih dalmatinska dica.

    Sviđa mi se

    Odgovori

Komentiraj