U vrijeme mučnoga 2. Svjetskog  rata 1942. god. partizanska vojska u Slatinskom Drenovcu osnovala  logor smrti „ u njega se  željelo staviti one ljude koji nisu bili po mjeri onih koji su ovaj logor otvorili“. Ovaj logor je postojao od 1942 pa do 1946. god.

Spomenik žrtvama u Slatinskom Drenovcu podignut je i posvećen 21. studenog 1998. godine kraj Crkve sv. Spasa u čijim su “katakombama” su pronađene 464 lubanje i preko 130 vreća polomljenih kostiju. Pretpostavlja se da je tu bilo oko 560  žrtava. U blizini se nalaze i masovna gubilišta Drenovački jarak,  Čačića  brdo i Jankovački potok. Istraživanja su potvrdila da su žrtve bili civili Hrvati sa šireg područja Virovitičko-podravske županije, te mnogi Hrvati iz kolona Križnoga puta. Mnoge su lubanje imale prostrijelne rane što potvrđuje pretpostavke kako su ove žrtve likvidirane sa velike blizine.

Među ubijenima dvojica su, a možda i više, svećenika. 1943. po tom istom sudu bio je osuđen orahovački župnik Ivan Đanić, a sljedeće godine jednako tako po tom sudu bio je osuđen na smrt i slatinski župnik Julije Bürger. U nedalekom Voćinu 1943. ubijen je župnik Josip Martinac. Na tako malom prostoru ubijena su tri svećenika.

Nakon 2. svjetskog rata komunističke vlasti novostvorene Jugoslavije naređuju uklanjanje  groblja i svih znakova po kojima bi se raspoznalo gdje su ona bila. Mnoga masovna gubilišta još uvijek nisu istražena, a u njima su još stotine tisuća nedužnih žrtava ogromnom većinom Hrvata.