MONSTRUOZNA PARTIZANSKA KOLJAČKA JEDINICA POZNATA KAO „LAJBEK MILICIJA“

   8694185Koljačka jedinica bila je samo jedna od hordi koje su klale Zagrepčane, ali i one koji su boravili u hrvatskoj metropoli. Njihove žrtve brojčano iznose gotovo petinu poubijanih na zagrebačkom području od svibnja do kolovoza 1945. godine. Ovi zločinci poznati su pod nazivom lajbek milicioneri, a nosili su hlače smeđe boje, bijele košulje, ali i šarene prsluke uzete s markuševačke narodne nošnje. Karakterizirale su ih kaubojske marame, a na glavi šajkače s crvenom zvijezdom. Uza se, imali su i naoružanje; puške, pištolje, noževe naoštrene za klanje te ručne bombe. Jedinica je služila za teror i ubojstva stanovništva, a njezino brojčano stanje nije utvrđeno, ali nagađa se da je brojila preko 300 ljudi. Bila je sastavljena od dragovoljaca čija je uloga bila ubijanje ‘neprijatelja’ unovačenih od partizana i njihovih simpatizera iz podsljemenskih sela. Jedinica je utemeljena od tzv. narodnog heroja i ministra policije poznatog krvoloka Ivana Krajačića zvanog Stevo. Dizajner odore bio je načelnik OZNE za Grad Zagreb te “narodni heroj” i ubojica Marijan Cvetković, a spomenuta jedinica bila je operativno pridodana dragovoljačkom egzekucijskom odredu VI ličke divizije.

Milicionari su bili smješteni u javne, ali i prevremeno otuđene privatne zgrade u zagrebačkim Šestinama, Gračanima, Mikulićima i Markuševačkoj Trnavi, a radno vrijeme bilo im je – 24 sata ubijanja, 24 sata odmora. Po naredbi ili u prisustvu operativnih oficira OZNR upadali su obiteljske domove i vile u rezidencijalnom dijelu grada. Tamo su pak silovali žene ne birajući po dobi, na likvidaciju su odvođene imućne obitelji s djecom, a zatim bi uslijedilo useljavanje predstavnika nove vlasti u te stambene prostore. Pored toga upadali su u stanove narodnih neprijatelja te ritualno pred cijelom obitelji silovali žene, pljačkali stanove i vrijednosti te uhićene neprijatelje sprovodili u privremene zatvore VI ličke divizije u Gračanima. Na obroncima Medvednice pronalazili su najpogodnija mjesta za ubojstva, aktivno su sudjelovali u pokoljima, a nakon izvršenja istih prisilno su dovodili okolno stanovništvo radi ukopa tijela žrtava. Svim smaknućima u sjevernom dijelu Zagreba, prema tvrdnjama većeg broja očevidaca i počinitelja rukovodio je već spomenuti odred ličke divizije. Stožer je bio smješten u Gračanima u kući Radić u Gračecu br. 15, a jednim dijelom u kući Haramija u Lonščini br. 25. Ogromni podrum kuće Bešić bio je pogon za mučenje uhićenika, ali i poligon za serijska silovanja ženske djece i odraslih žena. Šupe i štale u okolici bile su privremeni zatvori, a lajbek milicioneri su iz podruma iznosili kante pune odrezanih muških spolovila, dojki, ušiju, noseva, očiju… Sve to u dvorištu bi polijevali benzinom i palili.

Nakon orgija i spolnog sakaćenja podrumi su bili natopljeni krvlju, a sve to oni bi proslavili pjevanjem i plesanjem partizanskog kola u dvorištu. U zlostavljanjima su sudjelovale i partizanke, jer dio djevojčica i mlađih žena zadržavan je neko vrijeme na životu da bi u tzv. Gračanskom bordelu pružale seksualne usluge partizanskim časnicima koji su u tu svrhu hrlili iz grada, neke od njih uspjele su gračanskim seljacima dodati papirić s porukom koju su slale obiteljima i prijateljima.

U navednom bordelu nakon monstruoznog silovanja i jezivog mučenja život je okončala gimnazijalka Grozdana Budak kćerka Mile Budaka, hrvatskog književnika i ministra u vladi NDH a kojoj su partizanke stolarskom pilom rezale udove polako – odrezak po odrezak. Zatim su joj isjekle prsnu kost i izvukle srce, a na kraju još uvijek živ torzo ispekle na žaru.

Grozdana-Budak
  Grozdana – Budak

Na ovaj i sličan način živote je izgubilo preko deset tisuća ljudi. Smaknuća su vršena u večernjim satima i noću, a žene bi bile skidane do gola. Na lokaciji Pustodol život je izgubilo 500 djece od sedam do petnaest godina, riječ je o štićenicima Državnog zavoda za odgoj djece, koja su u ratu izgubila roditelje. Prema svjedočenju Miroslava Harmkije koji je po nalogu organa narodne vlasti izvršio dezinfekciju gračanske grobnice leševi su ukazivali na bolesno stanje uma i zvjersko ponašanje počinitelja. U srpnju ’45. Godine jedinica lajbek milicionera širi svoju djelatnost i na druga zagrebačka stratišta, a nakon pokolja i ubojstva preko 10 tisuća ljudi raspuštena je u kolovozu iste godine.

Oglasi

5 comments

  1. Spokoj dusama mucenika i laka im zemlja!
    Na zalost takvi odredi jos uvijek postoje samo sto nas ubijaju polako,psihicki i materijalno i zbog ne mogucnosti daljnjeg zivota u opljackanoj Hrvatskoj vrsimo samo ubojstva ili pak odlazimo u koncentracione logore europe gdje rubujemo i teskom mukom prezivljavamo!
    Hvala vam vladari Hrvatske!
    Dragovoljac!

    Sviđa mi se

    • Poštovani osobno sam istraživao CRNGROB i smrt Grozde Budak i njene mame i nemogu da se složim sa ovom objavom. Imao sam priliku ugostiti i neke preživje iz Škofje Loke a provjeravao sam i pronađeni popis na kojem je i ime Grozda BUdak gdije piše POSLATI kući. Svjedokinje su izjavile i potvrdile slovenske izvore da je i Grozda Budak sa mamom ubijena u Crngrobu sa ostalim ženama gdije su bile i njihove majke sestre tete bake koje su naveli po imenu. Taj razgovor sam snimio. Grozda je mućena i zajedno sa mamom slilovana u CRNGROBU sa grupom oko 40 žena i usmrčena za Titov rođendan u Crngrobu. Ovo što objavljujete sam već nešto proćitao kao i u knjižici ali to je mašta Dragutina Šafarića. Vjerujem iipak živim svjedocima nego jednoj mentalno bolesnoj osobi.koju možda bolje upoznate kroz gospodina Leljka.

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s