Jama Crnogorka

Vidikovac Kamenjak u Parku prirode Vransko jezero se nalazi na Crnogorki najvišem brdu Ravnih kotara – nedaleko od njezina najvišeg vrha (Štandarac, 305 metara). Lijepo dorađen vidikovac, čije uređenje je “sufinancirano od EU” (tako piše na ulazu u Park gdje pogled naplaćuju 20 kuna po osobi), otvorio je ministar kulture Božo Biškupić u srpnju 2007. godine.

Uz konobu tu su i tri velika natkrivena drvena panoa s osnovnim podacima o Parku prirode Vransko jezero (najveće prirodno jezero u Hrvatskoj, ornitološki rezervat i arheološko nalazište Babin škoj). Kapelica Svih svetih na sredini te male zaravni stoji poput nekog tajanstvenog zdanja izvan prostora i vremena. Naime, ona doslovno nigdje nije ni spomenuta: panoi, turistički vodič kroz park, pa čak ni na internetskoj stranici ministarstva kulture na kojoj su prikazane fotografije sa svečanog otvaranja vidikovca. Indolentni hrvatski intelektualci? Erotska inteligencija? Jakobinska diktatura?

Tajna tog «tajanstvenog» zdanja otkrivena je u razgovoru s čuvarom parka, na mjestu masovnog grobišta hrvatskih vojnika i civila, stradalnika Drugog svjetskog rata. Ulaz u kapelicu zatvoren je rešetkastim vratima od kovanog željeza (ključ čuva obitelj Bobanović u Polaći). Velik drveni križ u sredini i u apsidi ograđena kraška jama, zapravo masovno grobište. Skriveno od izravnog pogleda izvana, na zidu desno od ulaza vidi se mramorna ploča s urezanim riječima:

 
“Bogu hvala, mrtvima na spomen, živima na čast. Križni put i kapelu Svih svetih podigoše nad jamom hrvatskih stradalnika Drugog svjetskog rata Polačani u progonstvu i dijaspori uz pomoć prijatelja, ljeta Gospodnjeg 1995. uz blagoslov m.s.g.r. Marijana Oblaka, nadbiskupa zadarskoga, dana 13. lipnja 1995.”
 
Jugoslavenski tzv. antifašisti i hrvatski Jugoslaveni su u ovu jamu kako se pretpostavlja pobacali oko 1.000 Hrvata i Hrvatica, neke su bacali žive u ovu jamu. Pravi broj žrtava će se znati onda kada se izvrši ekshumacija svih žrtava iz ove jame!

I žrtve iz jame u kapelici Svih svetih, šutnjom skrivene, su zoran dokaz da u Hrvatskoj još uvijek traje nametnuta damnatio memoriae, zaborav, tabu tema na komunističkom popisu zabranjenih događaja, mjesta i nadnevaka. Zašto nakon toliko godina, nakon toliko sabranih dokumenata, dokaza, osobnih iskaza i svjedočanstava? Podignute su i tužbe protiv još živih krvnika ali državno tužiteljstvo šuti. Vrana vrani oči ne kljuca. Ali to nije predizborno pitanje.

Izvor: Portal hkv.hr

Uredništvo/komunistickizlocini.net